Svijeta, kakav je bio u 20-om stoljeću, sada više definitivno nema. To stoljeće je nepobitno ostalo iza nas. Kada Frank-Walter Steinmeier, sadašnji ministar vanjskih poslova i budući njemački predsjednik izgovori jednu ovakvu rečenicu, onda je jasno da ju nije izrekao nepromišljeno ili slučajno. Njome je on pogodio srž problema. A za pravo mu je odmah ni manje ni više nego Marine Le Pen, šefica francuske nacionalno-populističke stranke Front National. "Mi sada doživljavamo kraj jednog svijeta i rođenje i početak drugog!", povikala je ona ove subote u Koblenzu pred 800 okupljenih europskih desničarski orijentiranih populista. Možemo se sada žaliti, što ne pomaže puno. Jer jadikovkama se do sada nije riješio niti jedan problem. Brexit je realnost, Trump isto tako. Politička metamorfoza Zapada je u toku. Populizam je "in" - dakle u trendu. Ništa neće više biti kao što je bilo. A uskoro se održavaju izbori u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Huškač u Bijeloj kući?

Za to vrijeme se SAD opraštaju od svoje uloge svjetskog policajca i sile koja zavodi red u svijetu. U Siriji su Amerikanci teren prepustili Putinu. Zato će se još više koncentrirati na Izrael. Preseljenje Veleposlanstva SAD-a iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je Trump obećao tijekom izborne kampanje, nikako nije samo logistička mjera, nego politička poruka. I to kakva! Preseljenje je gotovo kao i priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela. U usporedbi s tim marš bakljama kroz benzinsku pumpu djeluje bezopasno.

Europa na mora biti briga novog predsjednika. Taj posao će na sebe preuzeti ljudi kao što je šefica AfD-a Petry ili populisti tipa Le Pen ili Wilders. Sve su to Trumpove srodne duše u zapadnom džepnom formatu. Egoistične i samo na sebe orijentirane megalomanske nacionalne države su cilj europskih desničara i europski su ekvivalent Trumpovog slogana "America first". Stoga se ne treba čuditi što će britanska premijerka Teresa May biti prva državnica sa starog kontinenta, kojoj će pripasti čast da ju ugosti Donald Trump. Oproštaj Britanaca od EU-a je za Trumpa ali i za europske populiste korak kojim je prekoračeno sve ono što ih je do sada sputavalo i nakon čega slobodno mogu dati oduška svom bijesu prema nadnacionalnim savezima.

Čini se kao da je sve što je Zapad naučio nakon okončanja Drugog svjetskog rata podvrgnuto ismijavanju: politika savezništva, princip solidarnosti, ekonomska pomoć. Izglasavanje Brexita bilo je doduše vrli tijesno i s neznatnom razlikom u glasovima, mobilizirani su protivnici EU a oni drugi su ostali kod kuće, misleći da će i bez njih pobijediti zagovarači ostanka u EU. Trump je također profitirao od američkog izbornog sustava, po kojem elektori biraju predsjednika, mada on - ako se gleda na apsolutne brojke – uživa podršku manje od polovine Amerikanaca. A Alternativa za Njemačku (AfD) i francuska stranka Front National su još opozicija. Ali ono što pomicanje politike u desno, korekciju sustava vrijednosti i prevladavajuće socijalno raspoloženje u SAD i u Evropi čini jako opasnim je otvorena ili suptilna mržnja populista prema državi, demokraciji, društvenim elitama i multinacionalnosti i naravno, prema medijima.

Kada pravo prelazi u nepravdu, otpor je obaveza

Međutim, događaji proteklog vikenda, počevši od Washingtona, preko New Yorka, Bostona, Sydneya, Londona, Pariza pa do recimo - Koblenza, pokazuju i jednu drugu realnost koju karakteriziraju masovne demonstracije protiv priprostih umova i njihove pojednostavljene slike svijeta, prosvjedi protiv odvratnih huškača. Ako je demokracija nešto više od akademskog pojma koji se pojavljuje u školskoj nastavi, onda se to sada mora pokazati i dokazati. I to svuda, kako u parlamentima tako i u medijima i na ulici.