U Njemačkoj je 1. siječnja 2026. stupio na snagu Zakon o modernizaciji vojne službe, čime je označena prekretnica u njemačkoj obrambenoj politici. Ponovno se uvodi vojna evidencija, a mladići rođeni 2008. godine ili kasnije bit će podvrgnuti obveznim pregledima za regrutaciju. Ta regulativa stupit će na snagu tek kasnije.

Međutim, jedna druga promjena – koja je već stupila na snagu – uglavnom je prošla nezapaženo. Posljedice ove izmjene Zakona o vojnoj službi potencijalno pogađaju velik broj muškaraca rođenih između 1981. i 2009. godine.

U Zakonu o vojnoj obvezi stoji: „Muške osobe nakon navršenih 17 godina moraju dobiti odobrenje nadležnog regrutnog centra Bundeswehra ako žele napustiti Njemačku na razdoblje dulje od tri mjeseca.“ Bez obzira na to planiraju li semestar ili posao u inozemstvu ili putovanje oko svijeta, obvezan je prethodni odlazak u nadležni regrutni centar njemačkih oružanih snaga – Bundeswehr.

Uzbuna u medijima i na društvenim mrežama

Frankfurter Rundschau je o tome prvi izvijestio na Veliki petak, 3. travnja, a potom su uslijedili brojni drugi mediji – digla se velika prašina tijekom uskrsnih blagdana u Njemačkoj. O ovoj se temi žestoko raspravlja i na društvenim mrežama. Kako će se točno ova odredba provoditi u praksi nije jasno, osobito zato što većina muškaraca mlađih od 45 godina vjerojatno nije bila upoznata s ovim propisom.

U međuvremenu je glasnogovornik Ministarstva obrane za agenciju dpa izjavio da se teži pojednostavljenom postupku dobivanja dozvole za napuštanje zemlje: „Administrativnim propisima razjasnit ćemo da se dozvola smatra izdanom sve dok je vojna služba dobrovoljna.“ Međutim, ti propisi još nisu doneseni.

Stoga i dalje vrijedi trenutačno pravilo – barem teoretski – da se „dozvola mora dobiti od nadležnog centra Bundeswehra“ ako netko želi napustiti Njemačku dulje od tri mjeseca. Glasnogovornik Ministarstva još je jednom naglasio: „Budući da se vojna služba prema važećem zakonu temelji isključivo na dobrovoljnom sudjelovanju, takve se dozvole u pravilu moraju izdavati.“

Kritike oporbe

Ovo novo pravilo ne izaziva nezadovoljstvo samo u široj javnosti, već i unutar oporbe. Stranka Zeleni zahtijeva pojašnjenje vezano uz novu odredbu. „Očekujem brzo pojašnjenje Ministarstva“, rekla je glasnogovornica za sigurnosnu politiku Sara Nanni za list Die Welt. „Građani imaju pravo brzo saznati imaju li obveze prijave i, ako imaju, koje.

Desirée Becker i stranke Ljevice napominje da „činjenica da čl. 3. Zakona o vojnoj službi sada izaziva toliku uzbunu prije svega pokazuje koliko je ovaj zakon loše sastavljen.“ Izrazila je iznenađenje „što se zakon sada retroaktivno razjašnjava. Upravo kod tako dalekosežnih zahvata jasan i pravno ispravan okvir trebao je biti na snazi od samog početka“, rekla je Becker.

Becker kaže da ovaj zakon pokazuje „koliko je vojna obveza bila autoritarna i koliko je građane lišavala samostalnosti – a takva bi bila i danas“.

Što kažu stručnjaci?

Što to znači za mlade muškarce? List Bild razgovarao je sa stručnjacima. Profesor Philipp‑Sebastian Metzger objašnjava: „To uopće nije novo pravilo. Ono postoji u Zakonu o vojnoj obvezi praktično otkad taj zakon postoji.“ Dodaje da je ta odredba do sada uglavnom bila nepoznata javnosti. Čak i ranije, dok je vojna obveza još bila na snazi, o njoj se gotovo uopće nije govorilo.

Dugo je vrijedilo da se mnoge odredbe Zakona o vojnoj obvezi, uključujući i obvezu dobivanja dozvole za odlazak u inozemstvo, primjenjuju samo u slučaju krize ili obrane zemlje. To se sada promijenilo. Kako objašnjava Metzger, zakonodavac je time sebi osigurao mogućnost da u slučaju potrebe brže reagira.

Smatra da je uznemirenost zbog ove odredbe pretjerana. Pravilo djeluje „poput prijetećeg Damoklova mača“, ali u svakodnevnom životu većina ljudi od toga vjerojatno neće primijetiti gotovo ništa. Njegova je ocjena jasna: „To je zapravo oluja u čaši vode.“

„Nerazmjerno zadiranje u temeljna prava"

Međutim, stručnjak za ustavno pravo Volker Boehme‑Neßler ima potpuno drukčije mišljenje. On ovu mjeru smatra „nerazmjernim zadiranjem u temeljna prava“. Njegov argument je da takva odredba ima smisla samo ako zaista postoji vojna obveza.

„Dok je vojna obveza postojala, pravilo je služilo tome da nitko ne bi mogao izbjeći služenje vojnog roka“, kaže Boehme‑Neßler. Danas je, međutim, situacija drukčija. „Mi zapravo više nemamo pravu vojnu obvezu, nego neku vrstu ‘dobrovoljne vojne obveze’.

Prema njegovu mišljenju, iza ove mjere stoje dva razloga. S jedne strane, država želi radi boljeg planiranja znati tko dulje boravi u inozemstvu kako bi u slučaju potrebe mogla računati na potencijalne regrute.

S druge strane, ova odredba trebala bi poslati jasan signal. „Želi se pokazati: ozbiljno nam je stalo do Bundeswehra. Vijci se zatežu“, kaže Boehme‑Neßler.