„Ja to uvijek uspoređujem s radio stanicom koja ima nečist prijem. Unatoč lošem signalu razumijete uglavnom sve. No kada dođe neka dodatna smetnja poput mosta onda signal nestane u potpunosti“, kaže Martin Sommer sa Sveučilišne klinike u Göttingenu. On zna o čemu govori jer i sam muca i time pripada među 800.000 građana u Njemačkoj koji su pogođeni ovom manom. To je otprilike jedan posto stanovništva i takav omjer je otprilike svugdje u svijetu. 

Problemi u svakodnevici

Mucanje započinje u dobi od dvije do šest godina, ali kod mnogih prođe tijekom odrastanja. No kod nekih ostaje trajno i oni moraju naučiti kako živjeti s ovom manom. 80 posto pogođenih su muškarci.

Klasični simptomi mucanja su ponavljanje slogova ili glasova. Koji put dolazi i do produljenja vokala. No u nekim slučajevima dolazi do potpune blokade: riječi su tu, pogođeni znaju što treba izgovoriti, ali glasovni aparat jednostavno zakazuje.

Mnogi pogođeni pate od psihičkih problema uzrokovanih mucanjem. Mnogi se izoliraju, neki pokušavaju izbjegavati pojedine riječi ili određene situacije. Ono što mnogi bez govornih problema niti ne primjećuju, telefoniranje ili kratko pitati za smjer, mnogi koji mucaju izbjegavaju kada god to mogu. 

Uzrok obavijen tajnom

Kako nastaje mucanje, što ga uzrokuje i što se zapravo događa u mozgu pogođenih, to je još uvijek predmet istraživanja. Istraživanje je posljednjih desetljeća, od početka upotrebe magnetske rezonancije kojom se mogu pratiti aktivnosti mozga, donekle olakšano. „Postoje mnoga istraživanja koja pokazuje da u prednjoj lijevoj zoni mozga dolazi do poremećaja, smetnje hardvera, ako to tako možemo reći“, kaže liječnik Sommer. 

Pritom se prije svega radi o smetnjama veza između pojedinih regija u mozgu koje upravljaju govorom. To otežava kompliciranu koordinaciju mnogih mišića koji su potrebni za tečan govor.

Osim fizičkih tu su i psihički razlozi mucanja. Kod mnogih se u slučaju psihološkog pritiska pogoršava i mucanje. I geni igraju ulogu. U nekim obiteljima se mucanje takoreći, prenosi s generacije na generaciju. „Moj djed je mucao, moj otac također. Mucam i ja, ali i moj sin“, kaže Reiner Nonnenberg. On sam sudjeluje u tjednim sastancima Udruga osoba koje pate od mucanja. Ovdje se redovito trenira, pomoću videa ili telefona kojima se simuliraju svakodnevne situacije.

I među poznatima naravno ima onih koji mucaju. Jedan od primjera iz sadašnjice je glumac Bruce Willis. U prošlosti su probleme s mucanjem imali i geniji poput fizičara Isaca Newtona ili grčkog filozofa Aristotela. 

Pjevanje umjesto govora

Zanimljivo je da osobe koje mucaju nemaju problema s izgovaranjem riječi ako ih otpjevaju. „Pjevanjem je uglavnom zaokupljena desna strana mozga. I kod velike većina mucavaca ova strana mozga funkcionira bez problema“, kaže Sommer. Jedna od metoda koja se koristi kod terapije mucanja je i koncentriranje na riječi koje pogođeni izgovaraju bez problema. Tu je i metoda fluency shapinga kod koje doduše nema mucanja, ali je tečnost izgovora drugačija. „Cijena ove metode je da moj govor zvuči čudno. Kao kod robota“, kaže Sommer. Jedan od znanstvenika koji se bavi terapijom mucanja Charles Van Ripper je primijetio: „Mi nismo izabrali mucanje, ali možemo izabrati način kako mucati.“