“Njegujemo odlične odnose s FBI-om, ministarstvom za financije, vanjske poslove kao i s različitim državnim krivičnim institucijama”, stoji, među ostalim, na internetskoj stranici Centra ADAMS (All Dulles Area Muslim Society). Prema njihovim navodima, ovo je jedna od najvećih muslimanska zajednica u SAD-u, vjersko okupljalište za više od 5.000 muslimanskih obitelji.

“Želimo da ljudi znaju tko smo i da smo protiv ekstremizma i terorizma”, kaže Rizwan Jaka, glasnogovornik zajednice. Zbog toga na internetskoj stranici također stoji da žene i muškarci imaju jednaka prava, da se pozornost posvećuje saradnji s ostalim vjerskim zajednicama i da je humanitarni rad na prvom mjestu.

Ove otvorene izjave vjernosti društvu u kojem žive nisu bez razloga. Ova muslimanska zajednica, smještena u jednom gradiću zapadno od Washingtona, je nakon 11. rujna 2001. doživjela brojne izljeve mržnje. Iste večeri, nakon što su napadnuti New York i Washington, provaljeno je u njihovu stara džamiju a natpisi na gradilištu novog vjerskog objekta su spaljeni. No Rizwan Jaka istodobno naglašava kako su ostale vjerske zajednice u susjedstvu odmah pokazale solidarnost. Ponuđeno im je zajedničko čuvanje džamije a musilmanskim ženama je, u slučaju da se ne osjećaju sigurno, ponuđena i pratnja.

Vandalizam i nasilje nad muslimanima

No pitanje muslimana u SAD je još uvijek osjetljivo pitanje. “Javne rasprave o planiranoj izgradnji islamskog centra u blizini Ground Zero u New Yorku su politički motivirane”, kaže Robert Marro, koji je kao i Jaka, član odbora Centra ADAMS. On kaže da je i spaljivanje Kur'ana na Floridi, također, samo podizanje medijske prašine. „Takvim akcijama se love glasovi birača“, zaključuje Marro.

On je unatoč tim primjerima optimist što se tiče budućnosti muslimana u SAD. . Američki muslimani su se za relativno kratko vrijeme integrirali, isto kao što su to uradili katolici, Italijani i Irci, u proteklom stoljeću. Marro podsjeća na raspravu koja je vođena nakon što je John F. Kennedy izabran za predsjednika. Polemika je potaknuta zbog činjenicom što je Kennedy bio prvi američki predsjednik katolik. Tada se raspravljalo o tome kome će Kennedy biti lojalniji – Papi ili SAD-u. No u SAD-u će, ipak, morati proći još mnogo vremena dok ne bude važno je li neko katolik ili musliman.

To pokazuje i primjer Samire Hussein. Ona je Palestinka, živi u Gaithersburgu (Maryland) i za svog života u SAD je nekoliko puta na svojoj koži osjetila bijes „patriota“. To je i razlog zašto se ne želi fotografirati ispred svog automobila. Nekoliko puta su joj već bile probušene gume na automobilu, razbijena ulazna vrata na kući, uništene biljke u vrtu. Sve je počelo još nakon prvog Rata u zaljevu a kulminiralo je 11. rujnom 2001. kada su njezina djeca bila pretučena u školi.

Informisanost i dobrotvorni rad

No ova socijalna radnica na provokacije, čak i na poslu, je reagirala još intenzivnijim društvenim angažmanom: u školi na poslu i u zajednici. Kao predstavnica roditelja u školi, Samira učenicima objašnjava zašto nosi maramu i zašto je obrazovanje njezino oružje. “Želim informirati ljude. Najbolje je početi s djecom. Ukoliko djeca shvate religiju i kulturu, tada će i njihovi roditelji promijeniti svoje poglede“, kaže Samira. Ova palestinka je 2002. godine nagrađena regionalnom nagradom za borbu protiv netolerancije.

Pojačani socijalni angažman američkih muslimana zahtijeva i Tufail Ahmad, najstariji član zajednice. “Kaže se da Indijci i Pakistanci žive u velikim kućama i da se ne brinu o siromašnima“, kaže Ahmad. Rođen je u Indiji. Odrastao je u Pakistanu, a u SAD se doselio 1973. godine. Nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine, odlučio je postati aktivniji u Centru. Prvo je organizirao okrugle stolove, a kasnije se angažirao na humanitarnom radu.

Bolje nego u drugim dijelovima zemlje

Muslimani u Montgomery County od 2001. godine skupljaju životne namirnice. Ni Ahmad se ne stidi stati ispred samoposluživanja kako bi skupljao milodare. Godišnje prikupe po nekoliko tona životnih namirnica. Čak su klali i krave a meso podijelili siromašnima. Sirijac Waled Hafiz, koji je 20 godina živio u Njemačkoj, u SAD-u živi i radi posljednjih 10-tak godina. Član je Montgomery County Moslem Foundation, dobrotvorne organizacije za muslimane. Akcije ove organizacije pomažu između 300 i 400 osoba. Unatoč tomu Hafiz nije zadovoljan angažmanom muslimana. „U ovoj oblasti su useljenici polako u većini ali u humanitarnim organizacijama su još uvijek uglavnom starosjedioci“, žali se Hafiz i drži da se to stanje mora promijeniti.

Pritom diskriminacija musimana u Montgomery County ni izbliza nije tako izraćena kao drugdje. “U ovoj oblasti su ljudi bolje informirani. Ukoliko odete u Teksas ili Zapadnu Virdžiniju, vidjet ćete da stanovništvo još uvijek ne zna gdje su Sirija i Jordan i tko je odgovoran za napade izvršene 11. rujna“, kaže Hafiz.

Guled Kassim je 1985. godine, kao desetogodišnjak, iz Somalije doputovao u Montgomery County. Trenutno je predsjednik muslimanske zaklade. Kako on, koji je služio i u američkoj vojsci, odgovara na pitanje – da li je prvo musliman ili Amerikanac? “Ja sam oboje“, kaže Kassim. Njegovoj generaciji nije teško reći: “Ja sam Amerikanac i musliman ili musliman i Amerikanac.“ “Redoslijed nije važan“, dodaje Kassim.

Autor: Christina Bergmann (M. Smajić)

Odg. ur.: N. Kreizer