Sve je veća želja muslimana i njihovih obitelji koji tu žive biti onda i sahranjeni u Njemačkoj." Samir Bouaissa ukazuje kako sve više došljaka želi i nakon smrti ostati u Njemačkoj, ali to je dugo vremena bio golemi problem.

Bouaissi je 50 godina i živi u Wuppertalu. Došao je sa svojom obitelji iz Maroka u ovaj njemački grad na Rajni kao dvogodišnje dijete. U Wuppertalu je on predsjednik udruženja "Muslimanska groblja Wuppertal". Riječ je o inicijativi za osnivanjem prvog muslimanskog groblja u Njemačkoj kojim bi upravljale isključivo muslimanske zajednice. "Počeli smo raditi na tome 2008. godine", kaže Bouaissa za DW. Dodaje i kako je još tada bilo jasno kako su Njemačkoj potrebna muslimanska groblja.

Bouaissa je pionir u ovoj oblasti jer makar je prošlo više od šest decenija od dolaska prvih gastarbajtera muslimanske vjere  došli u Njemačku, za muslimane u svojoj novoj domovini ne postoji mogućnost da svoje mrtve sahrane u mezarima i na odgovarajući način.

Bez lijesa – ne može!

Država Njemačka jedva se bavila ovim pitanjem, makar je po njemačkim propisima potpuno isključeno preminulog pokopati bez kovčega, nego kako je muslimanska – a i židovska tradicija, omotanog u platno. Bilo je potrebno mnogo javnih rasprava prije nego što su prve pokrajine odustale od strogog naloga pokapanja u kovčegu. U pokrajinama Saksoniji i Saksoniji-Anhaltu se još čeka promjena zakona, ali Bouaissi je važno da se o tome uopće raspravlja.

No problem je i na razini općina i gradova: samo na nekim grobljima uopće postoje dijelovi za muslimane, a i tamo je mjesta sve manje i nedovoljno za potrebe.

I proteklih tjedana se iz Berlina čulo upozorenje kako je na nekoliko groblja u gradu gdje postoje muslimanske grobnice već došlo do granica kapaciteta. Bouaissa iz Wuppertala navodi i čitav niz gradova u Njemačkoj na kojima takvih mjesta uopće nema. Ako je neki musliman u njima preminuo, morao se prevoziti i sahranjivati na groblju nekog drugog grada.

Dugi put za mrtve

Džamija Sehitlik u Berlin-Tempelhofu je džamija Tursko-islamske unije i Instituta za religiju (DITIB). U njoj se  muslimani porijeklom iz Turske gotovo svakodnevno opraštaju od svojih preminulih članova obitelji. Tu imami obavljaju posljednje molitve i namaze, tu se okupljaju ožalošćeni, a pred džamijom već čeka vozilo pogrebnog poduzeća. Jer pokojnika ili pokojnicu čeka još dug put: kovčezi se odvoze u zračnu luku i avionom, obično redovnim linijama, prevoze u Tursku.

Barem kod prvih naraštaja „gostujućih radnika“ je često bila želja biti i sahranjeni „u svojoj staroj domovini“. Već nekoliko desetljeća ova turska unija nudi "pogrebno osiguranje" koja će onda pokriti troškove transporta. Slične ponude, objašnjava Bouaissa, dostupne su i migrantima iz zemalja poput Maroka, Tunisa i Alžira.

U međuvremenu i njemački pogrebnici su svjesni sve veće potrebe muslimanskih sahrana u Njemačkoj, "već i kao posljedicu demografskog razvoja". Problem je onda za obitelj koja je ostala u Njemačkoj i obilaziti grob, a mlađi naraštaji su sve manje vezani sa zemljom porijekla tako da žele biti i sahranjeni u Njemačkoj. "To je dobra stvar, jer je kultura ispraćaja preminulih zrcalo jednog društva", kaže za DW glavni tajnik Udruge grobara Njemačke Stephan Neuser.

Njegova udruga već godinama traži stručnu obuku za ovo zanimanje. Do sada je svako, uz dozvolu za samostalnu djelatnost, mogao otvoriti i pogrebno poduzeće. Neuser smatra kako bi se i pogrebnike trebalo naučiti specifičnosti određenih kultura, vjerskih običaja pa onda i praksa sahrane bez kovčega.

Preminuli muslimani još iz stare Prusije

Džamija Sehitlik sa svojim visokim minaretima stoji na raspolaganju za sahranu muslimana u Njemačkoj. Tursko groblje Berlin, najstarije muslimansko groblje u Njemačkoj, smješteno je ovdje još od pruskih vremena - od 1866. godine, odnosno prije osnivanja Njemačkog carstva 1871. godine. Čak i u dvorištu ispred džamije nalazi se nekoliko starih nišana.

Ali ovo groblje je odavno popunjeno, a na susjednom Garnizonskom groblju ima još slobodnih površina. Sve to potječe još iz Prusije, a danas ovo područje između Kreuzberga i Neuköllna pripada multikulturalnom Berlinu.

Tu se odvijao život jednih pored drugih, tipičan za ovaj grad. Upečatljiv je spomenik s natpisom "1914-1918 - Četvrti gardijski grenadirski puk kraljice Auguste i njenih sinova" i rečenicom: "Umrli smo da bi živjela Njemačka, pustite nas da živimo u vama!". Na toj lokaciji sahranjen je i carev posilni, a tu negdje leže i francuski vojnici i njemački borci iz jugozapadne Afrike, nekadašnje njemačke kolonije koja se nalazila u današnjoj Namibiji.

Samo nekoliko koraka dalje, po napisima na nišanima na kojima su ispisane riječi na njemačkom, a ne na turskom ili arapskom jeziku, leže umrli s imenima Ismail i Ersin, Sarah i Chukri, Sultan, Sabie i Ibrahim. A mjesta njihovog rođenja su Istanbul ili drugi gradovi u Turskoj, baš kao i Bejrut, Kabul ili Jeruzalem.

Traži se mjesta

Neki od muslimanskih nadgrobnih spomenika podsjećaju na munare ili obris džamije (na naslovnoj fotografiji). To su noviji grobovi, podignuti prošlih godina i decenija. I nerijetko su umrli imali jedva 20, 30 ili 40 godina kada su otišli na drugi svijet. Na mnogim grobovima nalaze se jedna ili dvije plastične stolice. To su mjesta za tugovanje, a možda i razgovor.

Ali i na ovom groblju je prostor ograničen. U siječnju je nadležna služba berlinskog Senata, na upit novinske agencije epd, odgovorila kako bi nova ukopna mjesta za muslimane trebale biti raspoloživa tijekom 2023. godine na "najmanje tri druga groblja". Posljednjih godina sve je veća potražnja za sahranama prema islamskim običajima, ali i za podizanjem tradicionalnih nišana. Stoga je "apsolutno neophodno" razvijati nove koncepte u bliskoj budućnosti.

Bouaissa, koji je također čelnik pokrajinskog ogranka CDU-a u okrugu Wuppertal Vohwinkel, zamjenik predsjednika okružnog ogranka CDU-a u Wuppertalu i predsjedavajući Centralnog vijeća muslimana, to već dugo zna. Već godinama muslimani nisu mogli biti pokopani u Wuppertalu zbog nedostatka prostora i morali su biti prebačeni na groblja u okolini, na primjer u Essenu ili Solingenu. Slična je situacija i s muslimanima u Hildenu, Mettmannu ili drugim dijelovima pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalije.

Domovina Njemačka

U osnovi, kako objašnjava Bouaissa, kod muslimanskih grobova su dvije razlike od njemačke prakse: tu je sahrana bez kovčega, a nepoznata je i mogućnost spaljivanja pokojnika. No kod groba, tu se radi “vječnom pravu”: jednom kad je neko sahranjen, ne može biti premješten. Na njemačkim grobljima se u pravilu “iznajmljuje” ukopno mjesto – obično je to 20 godina. No ako obitelj nakon toga opet ne plati zakup, pokojnik se prebacuje u zajedničku grobnicu.

Od 2008. Bouaissa se s drugim angažiranim djelatnicima trudi naći načina riješiti problem mjesta gdje bi muslimani bili pokopani tu u Njemačkoj. Sad već mnoge muslimanske obitelji žele da njihovi preminuli ostanu s njima u Njemačkoj, u njihovoj novoj domovini. Zbog toga je inicijativa za osnivanjem prvog muslimanskog groblja naišla na odobrenje u Gradskog vijeća Wuppertala iz svih političkih stranaka. Takvo prvo groblje u Njemačkoj kojim bi upravljalo islamsko udruženja bi trebalo biti uzor za druge.

Odmah pored njega je najstarije protestantsko groblje u gradu i novo židovsko groblje. "Jedno zajedničko predvorje, ali tri groblja uz tri pogrebna mjesta vjerskog ispraćaja – već to bi moglo biti zanimljivost za učenika ili zainteresirane skupine”.

Džungla propisa i pravila

Muslimansko groblje je veoma ambiciozan plan. U proteklih 15 godina Bouaissa vodi bitku s njemačkim propisima i javnom upravom, morao se snalaziti zbrci za što je nadležna lokalna i općinska uprava, a što je određeno na razini čitave Njemačke, kad je riječ o zakonu, a kad o propisu ili uredbi. I koja su sva vještačenja potrebne: o očuvanju okoliša i krajolika, o pogodnosti tla... Sve u svemu: danas je ta lokacija i službeno označena kao "zemljište planirano za groblje". Nakon poplave koja je u ljeto 2021. pogodila i dolinu rijeke Wuper, trenutno se provjerava geološka stabilnost čitavog područja.

Kao argument potrebe otvaranja muslimanskog groblja, Bouaissa podsjeća i na stotine tisuća izbjeglica koje su došle u Njemačku 2015. i nakon toga: "To su često osobe koje nemaju nikakvu mogućnost vratiti se u svoju domovinu. Zato su im  potrebna i ukopna mjesta ovdje u Njemačkoj."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu