Ona ima bogato iskustvo u Cannesu: Na jednom od najvažnijih filmskih festivala na svijetu je već s jednim od svojih prvih kratkih filmova osvojila Zlatnu palmu. Njezin je prvi igrani film prikazan u Cannesu, a 1993. godine je uslijedila i druga Palma za „Piano“. 2009. je pozvana na natjecanje na Croisetteu gdje je predstavila svoj film „Sjajna zvijezda“. Jane Campion se već prošle godine mogla pripremati za svoj ovogodišnji zadatak – 2013. godine je bila na čelu žirija koji je u Cannesu ocjenjivao kratke filmove.

Jedina redateljica sa Zlatnom palmom

Sad će zajedno sa svojom kolegicom Sofiom Coppolom ili glumcem Willemom Dafoeom odlučivati o tome tko će 24.5. dobiti najvažniju festivalsku nagradu na međunarodnoj filmskoj sceni. Campion je i dalje jedina žena koja je osvojila to priznanje. Možda se njezina nominacija može shvatiti i kao neka vrsta kompenzacije od strane organizatora.

Naime, prije dvije godine su sa svih strana pljuštale teške kritike jer su u natjecateljski program izabrani isključivo režiseri, među njima nije bila nijedna žena. Ove je godine to pošlo za rukom dvjema redateljicama. Tako u žiriju sjede uglavnom žene, a žirijem predsjedava novozelandska redateljica. To je dobar sastav. Jane Campion slovi za izvrsnu predstavnicu svoje struke.

Svjetski uspjeh s „Pianom“

„Piano“ je prije dobrih 20 godina osvojio svjetska kina, "uzeo" brojne nagrade i postigao veliki uspjeh kod publike. Priča o mladoj, nijemoj pijanistici iz Škotske, koja je sredinom 19. stoljeća zajedno sa svojom devetogodišnjom kćeri otišla na Novi Zeland kako bi se ondje prisilno udala, bio je dirljiv film koji je pogodio srce međunarodne publike. Jane Campion s dalekog Novog Zelanda iznenada je svima bila pojam. Njezin film je osvojio i nekoliko Oscara.

No ova je redateljica, koja je rođena 1954. u Wellingtonu, u kinematografskim krugovima i prije toga bila na dobrom glasu. Njezin prvi dugometražni film „Sweetie“ je bio farsa o dvije sestre koje kućanski obiteljski život stavljaju na kušnju. Ovaj film, čija se radnja odvija u australskom radničkom miljeu, prvi je put pokazao veliki talent ove redateljice: Psihološki diferenciran prikaz ženskih likova koje se sukobljavaju sa svojom okolinom.

Potresna sudbina

Sljedeće djelo, ekranizacija knjige „Anđeo za mojim stolom“ u kojoj spisateljica Janet Frame pripovijeda o svojim doživljajima, uklapa se u tu sliku. Frame su na Novom Zelandu dijagnosticirali šizofreniju i godinama su je prisilno liječili elektrošokovima. Bila je to strašna greška. Frame je između ostalog pomoglo i pisanje kako bi se izvukla iz te kobne spirale medicine i nasilja. Na kraju je postala priznata autorica. Campion je i tu priču na upečatljiv način prenijela na veliko platno.

Kad je novozelandska redateljica s filmom „Piano“ ostvarila veliki svjetski uspjeh, ljestvica je bila tako visoko postavljena da je redateljica imala poteškoća ispuniti očekivanja zahtjevnog filmskog svijeta. Filmovi koje je Campion nakon toga snimila nisu bili toliko uspješni. Novu slavu donijela joj je biografija o pjesniku Johnu Keatsu „Svijetla zvijezda“ koju je snimila 2009. Radnja ovog filma ponovno je smještena u 19. stoljeće. Campion u filmu ponovno priča o nesretnoj ženi koju su gušile društvene konvencije i očekivanja.

Filmski krajolici

No Jane Campion, koja je završila Filmsku akademiju u Australiji, nije samo stekla ime zahvaljujući svojim uvjerljivim ženskim likovima. Ono što njezin rad čini tako prepoznatljivim su i krajolici koje prikazuje u svojim filmovima. Jedna je kritičarka povodom njezinog 60. rođendana (30. Aprila 2014.) nedavno to ovako formulirala:

„Krajolici nisu samo mjesto događanja, nego dio te posebne atmosfere u njezinim filmovima u kojima gotovo pa da i nema nikakve razlike između stvarnosti, projekcija, čežnji i mističnih opomena.“ A Jane Campion je u tim vizualnim i senzualnim filmovima nezamjenjiva, tvrdi Verena Lueken iz lista Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Sposobnost Jane Campion da vodi filmsku ekipu i tako je usmjerava da na kraju nastane umjetničko djelo sigurno će joj dobro doći i na njezinom idućem zadatku. Deset dana će morati usmjeravati članove žirija u Cannesu i voditi sasvim različite karaktere iz svih područja filmskog svijeta kako bi na kraju proglasili dostojnog pobjednika Zlatne palme 2014. godine.