Na Aristotelovoj ulici u Solunu stoji spomenik bivšem grčkom premijeru Elefteriosu Venizelosu. Njega se smatra utemeljiteljem moderne Grčke: kršćanin, slobodan i moderan predstavnik antičkih predaka.

No u sjeni njegovoga spomenika nema ni traga helenističkog nacionalnog ponosa. To je mjesto na kojem se okupljaju "petameni" - "odbačeni", kako ih ovdje zovu: siromašni alkoholičari i ovisnici o drogi, često beskućnici.

Insajderi znaju da je to glavno mjesto za trgovinu jednom tvari nazvanom "sisa" - grčkom sintetičkom drogom sličnom crystal methu (metamfetaminu).

Nije grčki izum

Samo nekoliko desetaka metara dalje nalazi se ordinacija psihijatra Kleantisa Grivasa. On je stručnjak za pitanja ovisnosti i droge, a to su stvari koje se u Grčkoj rado tabuizira.

Upravo Solun se smatra konzervativnim i zatvorenim kad se radi o osjetljivim temama. I zbog toga većina tvrdi da ovdje nema problema sa zloglasnom drogom sisom, da je to problem koji postoji u Ateni.

Grivasu je to smiješno. On tvrdi da ophođenje u Grčkoj s drogom sisom ne može biti gore.

Navodi da je problematično već ime. Grčki pojam sisa (izgovara se i "šiša") dolazi iz arapskog i znači "boca" ili "vodena lula".

"Taj naziv mi se uopće ne sviđa. To dovodi u zabludu. Bolje je da se kaže što je to: razrijeđeni metamfetamin." To je prilično točan naziv. Metamfetamin se miješa sa svim i svačim: klorom, alkoholom, akumulatorskom kiselinom. To snižava cijenu: samo dva do tri eura stoji jedna doza sise na ulicama Soluna.

I tvrdnju da je sisa grčki izum Grivas smatra mitom koji su stvorili mediji. "Pitanje je gdje se proizvodi glavna tvar, dakle metamfetamin." A on dolazi iz inozemstva. U Grčkoj ga se samo u tajnim radionicama miješa s drugim tvarima, kaže Grivas.

Na dnu ljestvice

Konzumentima je to svejedno. Njih, izgleda, ne zabrinjavaju ni fatalne nuspojave za njihovo zdravlje. Droga sisa djeluje brzo, ali brzo i popušta njezino djelovanje.

Zato su ovisnici stalno u potrazi za njom u blizini Venizelosovoga spomenika ili u tamnim uličicama oko željezničkoga kolodvora u četvrti Vardaris. To je četvrt koja malo veze ima sa slikom koju nacionalno ponosni Grci imaju o sebi. Tu vladaju prostitucija, droge i socijalna bijeda.

Ovisnici su tu dio uobičajene slike i gotovo neupadljivi. Drukčije je s konzumentima sise. Oni u vrlo kratkom vremenu jako ostare i tu se jako razlikuju od ovisnika o heroinu ili alkoholičara: ispijena lica, truli zubi, tijela kao kosturi.

"Sisa je posljednji korak u karijeri jednog ovisnika o drogi", kaže Damianos Douitsis. On je godinama bio ovisnik o alkoholu i drogi, a sad vodi jedan privatni ured za pomoć ovisnicima nazvan OASIS koji se nalazi u centru Soluna. Tu ovisnici i članovi njihovih obitelji mogu dobiti psihološku pomoć.

Ali, konzumenti sise se rijetko obraćaju ovom uredu. Većina ih se već odavno prestala boriti protiv ovisnosti. "Ljudi koji dođu do sise nisu početnici u svijetu droga", kaže Douitsis. Oni su često ranije konzumirali marihuanu, tablete i alkohol.

Brojni konzumenti sise već su konzumirali i heroin, ali si ga više nisu mogli priuštiti. "To su ljudi koji uzimaju sve što ih omamljuje. Kupuju što god im se ponudi na ulici."

Nedovoljna pomoć države

Douitsis iz vlastitog iskustva zna kakva je situacija ovisnika u Grčkoj. "Kad sam bio ovisnik u nekom trenutku sam tražio pomoć. Obilazio sam psihijatre i ustanove koje su tada postojale. Ali tamo nisam našao rješenje." Gledalo se samo na tjelesnu stranu ovisnosti, a ne na psihološku."

Unatoč brojnim mogućnostima terapije koje su od tada razvijene u državnim ustanovama se gotovo ništa nije promijenilo. Država ima monopol na liječenje ovisnosti te privatnim inicijativama kao što je OASIS ne pušta gotovo nikakve mogućnosti da utječu na sustav nekim novim oblicima terapije.

Političari zanimanje pokazuju samo za vrijeme predizborne kampanje i termina za fotografiranje, ali ne bave se problemima i ne ruše tabu, kaže Douitsis.

Kleantis Grivas se s time slaže. "Stvarno dobru pomoć ovdje se ne može naći. Za razliku od Njemačke u Grčkoj nema ustanova ili zaklada koje se bave tom temom."

Uz to je problem birokratski mentalitet ne samo u zdravstvenom sustavu nego svuda. Kad se ovdje na određenim mjestima traži pomoć, čovjek ju neće dobiti ni ako ona postoji. Zaposlenici u javnim ustanovama za to jednostavno nemaju volje." A zdravstveni sustav se prema ljudima koji traže pomoć zbog ovisnosti odnosi kao prema ljudima druge klase, kaže Grivas.

Bezperspektivnost nakon gospodarske krize

U Grčkoj nakon krize su droge u trendu, osobito nečiste mješavine. Gospodarska kriza je tu zemlju dovela u katastrofalno stanje. Osobito mladi ljudi sve češće završavaju kao ovisnici zbog bezperspektivnosti.

Nezaposlenost mladih je, istina, smanjena. Ali, ni s punim radnim vremenom se često ne zarađuje dovoljno da bi čovjek mogao unajmiti stan. Zbog straha za vlastitu egzistenciju i nesigurne sadašnjosti mnogi vjeruju da budućnost ne donosi ništa dobroga.

Damianos Douitsis to razumije. On je bivši ovisnik i zna da se u biti radi o preuzimanju odgovornosti za sebe kako bi se bolest prebrodilo.

Pa ipak on želi otvorenije ophođenje s tom temom, osobito od strane države. "Oni koji donose odluke moraju biti načistu s time gdje je stvarni problem. Ako čovjek kao ovisnik čuje samo opomene ili biva ismijan, onda tu nema rješenja. A ako se ovisniku koji ne zna mjeru kaže, prestani se drogirati, radije pij umjereno alkohol, onda to pokazuje da se ne razumije o čemu se ovdje radi."

Douitsis je siguran: dokle god se stvarni problemi tabuiziraju dotle će biti potražnje za tvarima kao što je sisa.