Poslije Drugog svjetskog rata Savezno državno odvjetništvo Njemačke se sastojalo od pet osoba: jednog glavnog državnog odvjetnika, dva savezna odvjetnika i dva suradnika. Trojica su bili članovi NSDAP (Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a druga dvojica su bili državni odvjetnici u nacističkom pravosuđu.

Ti podaci potiču iz istraživačkog projekta koji je krajem 2017. naručio Glavni savezni državni odvjetnik Njemačke Peter Frank i koji su sada dijelom objavljeni. Kompletni rezultati studije trebali bi biti predstavljeni do kraja ove godine, a završni izvještaj znanstvenika vjerojatno za godinu dana, sredinom 2020.

Pravnici se oslanjaju na važeće zakone – pa bili oni i nacistički

Tijekom čitavog razdoblja koje se istražuje – od 1950. do 1974. godine – a prema trenutnim saznanjima, oko polovice vodećih osoba u Saveznom državnom odvjetništvu bili su bivši članovi NSDAP. „To naravno formalno opterećuje" tu vrhovnu instituciju njemačkog pravosuđa, rekao je Christoph Safferling na simpoziju u Saveznom vrhovnom sudu (BGH) govoreći o Saveznom državnom odvjetništvu i nacističkoj eri. No on je rekao i da „to ne znači da je svako članstvo u stranci veliko opterećenje. Treba pažljivo pogledati svaku biografiju".

Glavni savezni državni odvjetnik Frank naglasio je važnost ovog projekta, posebno u današnje vrijeme. Da bi se shvatilo zašto su se ljudi ponašali na određeni način, neophodno je sagledati razvoj zakona o zaštiti države. „Pravnici – uključujući i užasne pravnike – obično se oslanjaju na važeće zakonodavstvo", rekao je Frank.

Okorjeli nacist na čelu pravosuđa poslijeratne Njemačke

Posebnu ulogu imao je Wolfgang Fränkel koji je od 1951. godine bio savezni državni odvjetnik i nekoliko mjeseci tijekom 1962. glavni savezni državni odvjetnik, iako je u doba nacionalsocijalizma u mnogo slučajeva bio odgovoran za pretvaranje zatvorskih kazni u smrtne kazne.

Državno odvjetništvo u nacističkoj državi, kao prethodnik Saveznog državnog odvjetništva, imalo je mogućnost  podnošenja tužbi za poništenje pravomoćnih presuda. Frank kaže da je to bio „moćan instrument nacističkog pravosuđa", čime su presude pooštravane u smislu nacističke ideologije.

Fränkel je često koristio taj instrument da bi podnio zahtjev za strožu kaznu ili čak smrtnu kaznu. A u nekim drugim slučajevima je odbijao molbe osuđenih da u njihovu korist podnese žalbu za poništavanje presude.

Sličan projekt – slični rezultati

Na čelu interdisciplinarne radne skupine su pravni stručnjak Christoph Safferling i povjesničar Friedrich Kießling. Oni analiziraju dosjee osoblja, spise predmeta i povijesna vještačenja.

Istraživanje se nadovezuje na sličan projekt Saveznog ministarstva pravosuđa (Die Akte Rosenburg), koji je završen 2016. godine. Tim istraživanjem je utvrđeno da su u poslijeratnom razdoblju više od polovice vodećih osoba u tom njemačkom ministarstvu bili bivši članovi NSDAP-a, odnosno bivši nacisti. Svaki peti je bio bivši član specijalnih postrojba SA, a njih 16 posto je radilo u nacističkom ministarstvu pravosuđa. Tokom ovog projekta je ispitano 170 osoba za razdoblje od 1949./50. do 1973. godine.

dr/dpa