Kada se američki građani u utorak (4.11.) nađu na biralištima, teško je vjerojvati da će na njihovu odluku o novom predsjedniku utjecati ono što o SAD-u misli Europa ili Njemačka. Ukoliko inozemna politika uopće bude igrala ulogu, onda će se raditi o zemljama s kojima je Amerika povezana na ne baš ugodan način: Irak, možda i Afganistan, Iran, Izrael ili Palestina. Sasvim drugačija situacija vlada u ostatku svijeta: posebice u Europi vlada toliko zanimanje za ishodom američkih izbora da bi se na prvi pogled moglo pomisliti kako o njima ovisi i vlastita, europska budućnost.

Bush "pokvario" svijet

Zanimanje je opravdano. Globalizacija i financijska kriza su nam pokazali da danas u svijetu sve ovisi o svemu. Naučili smo da i mi u Europi počinjeno kašljati kada na drugoj strani Atlantika izbije gripa. U našem je europskom interesu da i Amerikanci djeluju na financijskom i u gospodarskom sektoru, u vojnom ili ekološkom području. (Do)sadašnji šef Bijele kuće na tim područjima nije se baš iskazao...na kraju njegovog mandata svijet nije u boljem stanju nego na početku predsjednikovanja - svijet je u gorem stanju nego ranije.

Zbog toga je opao i ugled SAD-a u svijetu, ne samo u Europi. Nije pošteno u kontekstu kritika na račun Georga Busha paušalno govoriti o "Amerikancima", znači i o onim osobama koje mi Europljane volimo, osobe koje su naši idoli. Europa u SAD-u želi imati ponovno partnera s kojim se mogu rješavati svjetski problemi. Zajedničkim snagama. Ili barem zajedno ih pokušati riješiti. Za vrijeme Georga Busha to nije bilo moguće. Washington je posljednjih godina često djelovao sam, bez obzira na mišljenje saveznika ili Ujedinjenih naroda. To nije olakšalo odnos s SAD-om.

Čežnja za promjenama

Tako je i nastala čežnja za promjenama u SAD-u i zanimanje na ishodom predsjedničkih izbora. Brojne ankete potvrđuju da je demokratski kandidat Barack Obama ljubimac većine Europljana, pa čak i dijela islamskog svijeta. Radi se nadi u novi početak ravnopravnih partnera uz obostrano poštovanje. Jednoga dana možda i prijateljski odnos Amerika i islamskih zemalja.

Možda su te nade naivne. Obama ih vjerojatno neće moći u potpunosti ispuniti. No, nade su izraz nezadovoljstva sadašnjim odnosima s SAD-om. Izraz duboke nade da će s današnjim izbornim danom početi nova, bolja era. Naizgled se na američkim predsjedničkim izborima odlučuje o tome tko će ubuduće stanovati u Bijeloj kući...no u Europi i drugim krajevima svijeta osjeća se kako se na izborima radi o i njihovoj budućnosti.