Nadine Wojcik je studirala politologiju u Berlinu i između ostalog surađuje i sa DW.  Nedavno je objavila knjigu "Gdje stanuje đavao" koja je izašla u berlinskoj izdavačkoj kući mikrotext.

Deutsche Welle: Gospođo Wojcik, po naslovu vaše knjige se nameće pitanje: stanuje li nečastivi u Poljskoj?

Nadine Wojcik: U svakom slučaju - barem ako se slijedi logika mnogih poljskih katolika. U Poljskoj ima oko 130 egzorcista, barem se barata tom brojkom. A kako tvrde egzorcisti; "đavao se pokazuje tamo gdje je vjera najsnažnija" - a Poljska se smatra uporištem katolicizma. Isto tako, istjerivači nečastivog tvrde kako se Sotona uopće pokazuje samo tamo gdje se vodi i borba protiv njega. Tako se čini da se baš u Poljskoj đavao može posvuda naći.

Ja osobno ne želim isključiti mogućnost da đavao postoji. Ali sam prilično sigurna da ne stanuje u Poljskoj. Ono što sam istraživala izgleda mi kao fenomen koji se lako može objasniti racionalnim ljudskim razumom i medicinskim i psihološkim saznanjima.

DW: Kako točno izgleda proces izgona nečastivog?

Wojcik: Vatikan je obred propisao 1614. To je imalo smisla, jer je tada izgledalo da spaljivanje vještica i javni progon nečastivog prelaze svaku granicu. Obred se sastoji od određenog reda molitvi, psalma, citata Biblije i blagoslova. Obred je reformiran 1999. i od onda egzorcisti moraju utvrditi kako nije riječ o psihičkoj bolesti i po potrebi trebaju poslušati mišljenje psihijatra prije nego što se netko proglasi da je opsjednut nečastivim. I obred je pojednostavljen tako da počinje blagoslovom i na kraju stoji naredba koju smije izreći samo egzorcist: "Odstupi Sotono!" (lat: "Apage Satanas" op. pr.)

DW: Najčešća kritika takvih izgona nečastivog jest da su ti "opsjednuti" zapravo najčešće osobe sa psihičkim poremećajima. Uzima li Crkva ozbiljno tu kritiku?

Wojcik: Čini se da je doista uzima ozbiljno. Egzorcisti sa kojima sam razgovarala mi kažu kako veoma tijesno surađuju sa psiholozima, jedan sa kojim sam razgovarala surađuje sa kršćanskim psihologom. Ali od 630 osoba koji su mu se predstavili, njih čak 580 je na koncu završilo ipak kod egzorcista.

DW: Ljudi se radije smatraju opsjednutima nego psihički bolesnima?

Wojcik: Da, točno tako. To ne vrijedi samo za Poljsku. Ali baš zbog toga jer je katolicizam i vjera tamo tako prisutna je gotovo normalno kada netko kaže "idem župniku, on će moliti za mene." Župnici su prve osobe kojima se vjernici obraćaju.

DW: Ima sve više egzorcista u Poljskoj i to ne samo zato jer je Katolička crkva tamo toliko snažna nego i zbog sasvim suprotnog razloga: broj katoličkih vjernika se smanjuje.

Wojcik: Odgovor je veoma složen. Na čitavom svijetu raste Pentekostna crkva - svakih deset sati se negdje otvara njihova nova crkva. Ona se širi i u Poljskoj gdje je ozbiljna konkurencija Katoličkoj crkvi. A i među samim katolicima se širi konzervativni pokret, naime Karizmatska obnova. Ona je izuzetno snažna u Poljskoj. I u tom, kako je jedan stručnjak sa kojim sam razgovarala nazvao "hibridnom ratu" koji potresa Crkvu u Poljskoj se pojavljuju i novi oblici vjere, među ostalima i takav egzorcizam.

DW: Izgon nečastivog je tako neka vrsta re-evangelizacije Poljske?

Wojcik: Da, jedan egzorcist sa kojim sam razgovarala mi je i rekao kako to nije ništa drugo nego evangelizacija ljudi.

DW: I tko su ti egzorcisti?

Wojcik: Oni nisu ništa drugo nego svećenici i župnici i oni imaju važnu ulogu. Određeni župnik od biskupa dobiva dozvolu i tako postaje egzorcist. Ne prolaze kroz nikakvo posebno školovanje, jednostavno im dođe potvrda. Postaju svećenici sa posebnom zadaćom. Ali naravno, u Crkvi tvrde kako biskup ne imenuje bilo koga i bilo kojeg seoskog župnika kao egzorcista, nego u pravilu se bira ugledni i iskusni svećenik.

DW: Pišete kako vaše istraživanje nije bilo lagano. Što je vaš zaključak iz ove pojave?

Wojcik: Doživljavamo radikalizaciju u svim društvima. Svaka zemlja ima svoj oblik radikalizacije: u SAD se izabire Trump, u muslimanskim društvima imamo posla sa ISIS-om. A i u Poljskoj se vidi da vjera postaje fundamentalistička u određenom smjeru. Rekla bih: racionalnost i razumno intelektualno razmišljanje kakvo poznajemo iz prosvjećenja trenutno očito ne prolaze baš dobro.