Pogođena je i Njemačka jer je Rusija najvažniji izvor nafte za ovu zemlju. U tome je od odlučujućeg značaja naftovod je upravo Družba koji se proteže iz Rusije preko Bjelorusije i onda se grana u više država središnje Europe («Družba» opet u punom pogonu). Sada već šest tjedana taj naftovod stoji, kako se čini jer je začepljen s više milijuna tona zagađene sirove nafte. Ona je dospjela u naftovod još u Rusiji: kako i zašto, o tome nitko ne želi reći niti riječi. Pogotovo ne vlasnik naftovoda, ruski monopolist Transneft.

Ali i bez informacija su građani na istoku Njemačke primijetili kako nešto nije u redu. Problema pogotovo ima sa lož-uljem i neki trgovci tim energentom već očajavaju jer nemaju robe za prodaju, upozorava udruga trgovaca gorivom i mineralnim uljima pokrajine Saske. U više gradova na istoku Njemačke su narasle i cijene benzina na postajama.

Zapravo, njemački mediji su tek krajem travnja objavili kratku agencijsku vijest o „poremećajima“ u protoku nafte kroz taj naftovod, bez riječi o upravo golemoj važnosti kojeg „Družba“ ima ne samo za istok Njemačke, nego i za Poljsku, Mađarsku, Slovačku, Češku, Bjelorusiju i Ukrajinu. Niti slova o niti o razlogu tog „poremećaja“, niti da je zapravo isporuka prekinuta. Ali već nakon te vijesti, nije objavljeno više – ništa.

Šute ili lažu i Shell i Total...

Naravno, problem su i tvrtke koje rade sa tim naftovodom: ne samo ruska tvrtka, nego i europski naftni koncerni koji su složno željeli šutjeti o zapravo najvećoj katastrofi koja je pogodila rusku naftnu industriju u njenoj povijesti. Tako je i rafinerija Schwedt na rijeci Odri i koja je u zajedničkom vlasništvu Shella i ruskog Rosnefta na svojoj internetskoj stranici kao najnoviju vijest imala tamošnji lokalni nogometni turnir. 22. svibnja je osvanula vijest o odluci modernizirati rafineriju, što je već davno bilo planirano. Na upit naših novinara, zašto rafinerija šuti o činjenici kako uopće ne radi, glasnogovornica Vica Fajnor nam odgovara kako su takvi odgovori „u nadležnosti suvlasnika“, dakle Rosnefa i Shella.

Upit francuskom koncernu Total je pak ostao bez odgovora, makar je ona vlasnica rafinerije Leuna u pokrajini Saska-Anhalt i makar je upravo ona očito pretrpjela golemu štetu u ovom incidentu. Tek kad je agencija Reuters sredinom svibnja, pozivajući se na anonimne izvore objavila kako su agresivni kloridi koji su se našli u nafti iz Rusije, oštetili dijelove postrojenja rafinerije je Total priopćio javnosti kako su neki dijelovi rafinerije „prekinuli proizvodnju“ zbog „tehničke kontrole“.

Ipak, čak i to je daleko više nego što je izjavio glasnogovornik Udruge naftne industrije Njemačke Alexander von Gersdorff i koji je čak i nakon što je prekinuta isporuka izjavio kako „nikakva zagađena nafta nije stigla do Njemačke.“

Najbolje informacije iz – Bjelorusije!

Predsjednik uprave Totala, Patrick Pouyanné je zato koncem prošlog tjedna barem na skupštini dioničara naftnog koncerna bio prisiljen ipak reći nešto više: da, rafinerija Leuna na istoku Njemačke radi sa pola kapaciteta zbog „obustave isporuke" naftovodom „Družba". Dakle tjednima nakon što se to dogodilo je uopće neka odgovorna osoba uopće rekla da naftovod stoji i to uoči vikenda – tako da je njemačka javnost opet čekala na informaciju.

Barem u ovom slučaju, čak i javnost Rusije je proteklih dana više mogla znati o problemima naftovoda.  Konačno, to je riječ o nafti što je najvažniji izvozni proizvod i izvor deviza Rusije (Kako se Rusija nosi s padom cijene nafte?) Tako nešto niti Kremlj ne može jednostavno pomesti pod tepih, pogotovo ako se nešto već čulo u stranim medijima.

Ali kao što smo vidjeli, to nisu bili mediji Zapada čiji su naftni koncerni u najboljoj maniri Kremlja to također htjeli prešutjeti, nego mediji zemlje koja se nipošto ne može smatrati predvodnicom slobode tiska: Bjelorusije. Te zemlje se itekako tiče sudbina „Družbe" jer ne samo da tim naftovodom i sama dobiva naftu, nego ubire novac od transporta. Povrh toga,  Bjelorusija nije imala razloga šutjeti o tomu daje  zagađena nafta teško oštetila dvije rafinerije u toj zemlji koje proizvode za izvoz (Trebamo novu naftu – prije svega zbog plastike).

Tako je ispalo da su se i ruski državni mediji pozivali na izvore u Bjelorusiji kako bi uopće javili što se događa. Ruski državni dužnosnici, ako bi uopće priznali neku smetnju su redovito govorili o „prolaznim poteškoćama". Tako je još 26. travnja ruski zamjenik premijera Dimitrij Kozak zajamčio „stabilni protok naftovoda" koji će već za dva tjedna proraditi „punim kapacitetom".

Nastavlja se - šutnja

Je li Kozak lagao ili jednostavno nije znao – to se u Rusiji ionako teško može reći, ali je sredinom svibnja ruski ministar energetike Aleksandar Novak pokušao umanjiti iznos odštete koju će Rusija morati platiti pogođenim korisnicima naftovoda „Družba" na „manje od 100 milijuna dolara". Ruski ekonomski časopis Vedomosti pak piše kako je šteta učinjena propustom ruske naftne kompanije „najmanje tri milijarde dolara".

Početkom ovog tjedna je ruska novinska agencija TASS objavila vijest iz Transnefa kako će „čista" nafta poteći „Družbom" već ovog vikenda, 8. ili 9. lipnja. Čak i ako je to – iznimno - istinita vijest, ona svakako nije cjelovita. Jer osim Bjelorusije sada već bjesni i Poljska: ministarstvo vanjskih poslova u Varšavi je potvrdilo kako je predalo notu Rusiji koja praktično znači ultimatum Moskvi. Poljska će opet dopustiti transport ruske nafte kroz naftovod Družba preko te zemlje tek kad Rusija plati odštetu mušterijama i rafinerijama u Poljskoj i Njemačkoj za načinjenu štetu i nakon što na ekološki podnošljiv način odstrani naftu zagađenu kloridima. Obzirom da se radi vjerojatno o tisućama tona neupotrebljive nafte, već i to je golema zadaća.

Što će biti dalje, to vam teško možemo reći. Jer o svemu tome i rafinerije na istoku Njemačke i njihovi vlasnici, naftni koncerni Shell i Total – jednostavno šute.