Iako su ose prilično nepopularne, njihov ubod je relativno bezbolan i bezopasan – osim, naravno, ako ubode one koji su na njihov otrov alergični. To otkriva pogled na Schmidt Sting Pain Index, indeks nazvan po Justinu Schmidtu, čovjeku koji je proučavao insekte.

Schmidt je radio kao studijski voditelj na Institutu Southwest Biological (SBSC) i proučavao je kemijske obrambene mehanizme mirava, pčela i osa. Bolan posao, jer ga je tijekom istraživačkog vijeka "bocnulo" oko 150 različitih vrsta insekata.

Kako se u svemu tome ne bi pogubio, Schmidt je u 60-im godinama prošlog stoljeća počeo kategorizirati različite ubode, ovisno o tome koliko su bili bolni. Bilježio je posebice koliko je neki ubod bio intenzivan i koliko je trajao. Dodatno je opisivao osjećaj boli – na svoj način, s puno humora.

Za taj požrtvovni rad on je 2015. dobio Ig-Nobelovu nagradu, koju se dodjeljuje za znanstvene radove komične prirode. Ponekad se za ovu nagradu kaže kako je "anti-Nobelova nagrada".

Razina boli 1:

Tko već sad plače, onda je stvarno pravi mekušac. Bol nakon uboda nekog insekta iz ove kategorije prođe već u roku od pet minuta i nije baš pretjerano intenzivna. U ovoj su kategoriji primjerice ubodi pčela.

Upitno je ipak hoće susret s njima, kako to opisuje Schmidt, kod svakoga biti registriran kao "gotovo ugodan" i " kao kada ljubavnik možda malo prejako gricne ušnu resnicu". Kao slično nježan on opisuje i ubod jedne vrste pčele: "On je lagan, ovlašan, gotovo voćni. Kao da jedan mali plamičak sprži jednu jedinu dlaku na ruci."

Razina boli 2:

Sad stvari počinju bivati neugodne. Ubod iz ove kategorije nas boli u prosjeku 5-10 minuta. U ovoj kategoriji je i naša domaća osa. Njezin ubod je po Justinu Schmidtu "sočan, srčan i vreo.“

Nešto manje hvale ima za pčele medarice, njihov ubod nalikuje "slomljenom vrhu šibice koji gori na koži."

Razina boli 3:

Polako stvari postaju kritične. Od razine 3 ubodi stvarno, stvarno bole, i to i do 30 minuta. "Grozno, prži nemilosrdno. Kao da netko koristi bušilicu da bi otklonio priraslinu na nožnom prstu ili kad bi netko ranu od reza polio čašom punom solne kiseline“ – to je Schmidtov komentar na ubod takozvanog "baršunastog mrava" (mutillidae), poznatog i kao "ubojica krava". 

Pitanje je naravno jesu li ti komentari zaista od neke pomoći? Jer tko je već doživio da mu na ranu posipaju solnu kiselinu? No, ipak svatko može shvatiti da se s ovim insektom ne smije igrati!

Razina boli 4:

Kraljevska klasa! Ovdje su stvarno samo brutalni, bolovi koji paraliziraju. Jedan od članova ovog kluba je pepsis formora, jedna vrsta osa koja lovi tarantule. Njezin je ubod "jak, blještav, strašno električan. Kao da je netko uključeno sušilo za kosu ubacio u pjenušavu kupelj."

Fen i kada, to ne zvuči dobro. Srećom takva eksplozija boli očito ne traje predugo, popušta već nakon pet minuta.

Sasvim je druga priča mrav-metak. On je kralj svih bolova. Ubod žrtve proganja i do 24 sata. To je "čisti, intenzivni, blistavi bol. Kao da se trči preko užarenog ugljena i pritom u petama ima sedam centimetara dugi, zahrđali čavao." Zašto se zove metak mrav? Pa očito je da bol koji on prouzroči podsjeća na ozljedu od metka…

Ako netko misli kako su ovi opisi boli subjektivni, naravno da je u pravu. Svaki čovjek bol doživljava sasvim individualno. Osjećaj boli ovisi o genetskom nasljedstvu, o kakvoći tkiva, o takozvanim neurotransmiterima, o psihi, ali i o dnevnoj "formi". Negativno raspoloženje primjerice pojačava osjećaj boli - pozitivno smanjuje.