Izložba "Najljepši muzej na svijetu“ jedna je od rijetkih koja daje odgovor na pitanje – „ Što bi bilo kad bi bilo…?“ – „Što bi bilo da nacisti 1933. godine nisu preuzeli vlast? Kako bi se to odrazilo na umjetnost i umjetničke kolekcije i postave muzeja u ovoj zemlji?“

Sudeći prema izloženim radovima koje će posjetioci u Essenu imati prilike vidjeti sve do srpnja ove godine, može se u svakom slučaju reći – Da nije bilo Hitlera i njegovih nacionalsocijalista, Muzej Folkwang bio bio ostao „najljepši muzej na svijetu“. Naime, upravo ga je tim riječima nakon svoje posjete 1932. godine, opisao jedan od osnivača Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku ( MOMA), Paul J.Sachs.

Remek djela „izopačene umjetnosti“

Sličnu fascinaciju mogu osjetiti i posjetioci i dan danas. U središtu izložbe nalazi se naime rekonstrukcija zbirke koju je još 1902. godine počeo sakupljati Karl Ernst Osthaus i koja je kratko nakon njegove smrti stigla u essenski muzej (1921). Ovdje ju je preuzeo i nastavio nadopunjavati ondašnji direktor Ernst Gosebruch i to do razmjera svjetske veličine i (do tada) gotovo neviđenog obujma ali i značaja po pitanju moderne umjetnosti.

Međutim, dolaskom nacista na vlast, brutalno je prekinut razvoj i rast ove zbirke kao i sakupljačka strast ondašnjeg direktora.

1937. godine nacionalsocijalisti su zaplijenili 1.456 radova ove izbirke, među njima 139 platna. Njih su prvo još iste godine u Münchenu na izložbi pod naslovom „ Izopačena umjetnost“ prikazali javnosti a nedugo potom počeli ih i prodavati zainteresiranim muzejima i privatnim sakupljačima u čitavom svijetu. 20-tak radova ove zbirke nakon Drugog svjetskog rata ponovno su otkupljena, odnosno, vraćena u essenski muzej.

Danas, više od 70 godina kasnije, kustosu Uweu M. Schneedeu pošlo je za rukom u Folkwang, barem na četiri mjeseca, vratiti još dodatna 35 platna, skulptura, crteža i grafika.

Tijekom pregovora oko posudbe, kako je na koferenciji za tisak naglasio ovaj kustos kao i direktor sadašnjeg Folkwanga, Harwtig Fischer – „ iako smo djelomično sa strahom i nesigurnošću stupali u kontakt s muzejima u čijim se postavima ova djela danas nalaze, nailazili smo uvijek na veliku podršku i razumjevanje“.

Suočavanje s prošlošću

I upravo su tako ovom „podrškom“ iz muzeja iz čitavog svijeta svoj put kući pronašla remek djela majstora moderne umjetnosti poput Francka Marca, Oscara Kokoschke, Vasilija Kandinskog, Van Gogha, Henrya Matissea i Emila Noldea. No, osim njihovih platna, na izložbi se isto tako mogu vidjeti i neprocjenivi radovi izvaneuropske umjetnosti poput maski iz Japana, ceremonijalnih objekata iz Oceanije, umjetnički radovi Kine i Egipta.

Međutim dah promatrača ove izložbe ne zaustavljaju samo radovi, koji doista pripadaju samoj "crème de la crème" moderne povijesti umjetnosti nego i citati direktora Folkwanga u vrijeme nacizma, grofa Klausa von Baudissina nevedeni u popratnom katalogu.

Tako je primjerice „Konje na ledini IV“ (1911.) Franza Marca, gigantski „Život Krista“ Emila Noldea, Cezanneove „Kupačice“ , da nevedemo samo neke, dotični direktor, prije nego što ih je prodao, nazvao „umjetnošću drečavih grimasa i ušminkanih leševa“.

U svezi s time, izložba „ Najljepši muzej na svijetu“ ne pruža samo jedinstvene i dragocjene trenutke ispred platna i izloženih skulptura već i ponovno otvara bolno poglavlje njemačkog suočavanja s prošlošću i to ne samo onom u doba vladavine Adolfa Hitlera već i onom poratnom – spomenuti grof je naime samo nekoliko godina nakon rata bio u potpunosti rehabilitiran i sve do svoje smrti 1961. godine primao punu mirovinu nekadašnjeg direktora muzeja.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ured: N.Kreizer