Tržišna borba i u Europi je, a ne samo u Aziji dovela do ogorčene bitke cijenama. Jeftinijim letovima se želi osvojiti tržišne udjele i nove putnike. Već odavno postoje i sumnje da se pritom štedi na sigurnosti. Znakovitih događaja nije manjkalo.

"Mayday, Mayday" - taj poziv u pomoć su u roku od samo nekoliko mjeseci uputila čak tri pilota iz zrakoplova irske low-cost-kompanije Ryanair. Zbog velikog nevremena oni nisu mogli sletjeti na svom planiranom cilju u Madridu, nego su morali "skrenuti" u Valenciju. No za taj dodatni put nisu imali dovoljno goriva. Bila je to mjera štednje na kojoj je inzistiralo vodstvo tvrtke, kazali su piloti. Šef Ryanaira Michael O'Leary demantirao je te izjave i epizodu iz 2012. označio "izoliranim slučajem", koji je usput protekao i bez ikakvih posljedica. Putnicima se ništa nije dogodilo.

U javnost je ipak stigao "Fuel-Monitoring": liste koje uspoređuju količinu goriva koju neki zrakoplov obično potroši na nekoj relaciji s količinom stvarno potrošenog goriva. U jednoj televizijskoj emisiji njemačke TV postaje NDR do riječi dolaze zaposlenici Ryanaira koji tvrde da su piloti tim listama "zamoljeni" da lete štedljivije. U Europi su doduše zakonski regulirane količine goriva koje zrakoplovi moraju imati u spremniku na nekoj relaciji, ali istina je, kako tvrde insajderi, da se ta pravila može i zaobići.

"Posuđeni" piloti

Jörg Handwerg iz njemačkog sindikata pilota "Cockpit" objasnio je zbog čega pritisak na štednju može biti opasan: "Mnogi piloti uopće nisu zaposleni u Ryanairu, oni su neka vrsta posuđene radne snage. Ako im se nešto ne sviđa ili ako nešto ne smatraju sigurnim, onda nemaju šanse da se brane protiv toga." Oko 50 posto pilota Ryanaira nema stalni ugovor o radu, njih se zapošljava po potrebi. Ryanair je s oko 80 milijuna putnika i prometom od pet milijardi eura najveći takozvani "Low-Cost-Carrier" u Europi. Daleko iza Iraca su Easyjet, Vueling, Wizz i Germanwings.

Piloti takozvanih "jeftinih" kompanija žale se na ogroman pritisak pod kojim se nalaze. Za "obradu" putnika (nakon što se sleti na neki aerodrom) prilikom izlaska odnosno ulaska u zrakoplov, za čišćenje letjelice, točenje goriva, za istovar i utovar prtljage na raspolaganju je samo 25 minuta. I tada avion mora ponovno poletjeti kako bi zaradio novac.

Rezultati sigurnosnih testova

Suradnici Saveznog ureda za zračni promet u Njemačkoj redovito provode kontrole osoblja avio-linija, i to bez najave. Kontrolira se i cjelokupnu tehniku, stanje u kojoj je kabina, a provodi i stroga kontrola sigurnosnih računala u cockpitu.

Jedan od kontrolora je Marco Lütkemeyer. Njegova bilanca: "Ukupno gledajući je slika u Low-Cost segmentu vrlo dobra. Mnoge kompanije imaju relativno nove, moderne avione i odgovarajući sigurnosni koncept. Ne možemo reći da tamo ima više zamjerki nego kod drugih zrakoplova."

Međunarodno priznata institucija JACDEC u Hamburgu od 1989. godine vodi globalnu statistiku o nepravilnostima i nesrećama u komercijalnom zračnom prometu. Vodeće nacionalne službe za zračni promet podržavaju rad JACDEC-a. Izvještaji su posljednjih godina postali sve više transparentni. Surađuje čak i Iran. Jan Arwed Richter iz JACDEC-a potvrdio je nakon analize 10.000 "incidenata" u posljednjih 20 godina: "Ne možemo zaključiti da kod jeftinih ponuđača postoji povišena stopa nesreća."

Zabrinula je činjenica da i kod velikih, renomiranih avio-kompanija uvijek iznova dođe do kritičnih situacija. Radi se, na primjer, o otrovnim tvarima koje iz motora dospiju u kabinu. Putnici i piloti u više su se navrata požalili na intenzivnu mučninu koja je odjednom nastupila. Savezni ured za nesreće u zračnom prometu u studenom i prosincu prošle godine je javio o učestalim slučajevima "Loss-of-Controle-situacija." Radi se o situaciji u fazi dok se zrakoplov penje u zrak i kada instrumenti za mjerenje brzine ne pokazuju iste podatke kao i računalo u cockpitu.

Tko je (ne)siguran?

Britanska konzultantska tvrtka Skytrax od 1990. godine dodjeljuje "World Airline Awards". Ispitivanjem 19 milijuna putnika iz 105 zemalja u razdoblju između kolovoza 2013. i svibnja 2014. došlo se do liste najboljih Low-Cost-ponuđača u Europi. Na prvom mjestu je Norwegian. A na drugom slijedi Easyjet. Germanwings je na trećem mjestu.

16. siječnja 2015. njemački magazin za Aero International zajedno s JACDEC-om namjerava objaviti listu 60 najsigurnijih zračnih kompanija u svijetu, koje se već desetljećima mogu pohvaliti činjenicom da njihovi zrakoplovi nisu imali nikakvu nesreću. Već se zna tko će se naći na samom vrhu ljestvice.

Na 1. mjestu je Cathay Pacific Airways iz Hong Konga. Na drugom je Emirates, Ujedinjeni Arapski Emirati. A na trećem Eva Air iz Tajvana. Proteklih je godina na samom vrhu liste bila mala kompanija Finnair. Već 90 godina je totalo "neupadljiva". Njemačka Lufthansa se nalazi aktualno na 12. mjestu. Ta njemačka kompanija već više od 20 godina nije izgubila nijedan zrakoplov. Lufthansa je, zajedno s Air Canadom, Air New Zealandom i Quantasom pouzdani avio-prijevoznik.

Najsigurnije rute zračnog prometa nalaze se, uzgred, u Europi. Kao riskantne rute, na temelju statistike o broju nesreće, važe one u Africi, Pakistanu i Nepalu.