Sve je počelo u ožujku 1991. godine. U jednom londonskom listu namjenjenom prvenstveno homoseksualnoj muškoj publici objavljen je oglas s tekstom: "Tražim osobe svog spola s kojima bih mogao igrati nogomet". I doista, iako ni sam autor navodno nije vjerovao da će se na njegov oglas javiti toliki broj homoseksualnih muškaraca željnih igranja nogometa, ovaj je kratki tekst označio početak pokretanja nove platforme, nogometnog kluba za one "drugačijeg seksualnog opredjeljenja". Samo nekoliko dana nakon objavljivanja desetak mladića počelo je s treningom na igralištu u istočnom dijelu Londona.

Neki su ovdje po prvi puta potrčali za loptom, no većina se već nekad davno bavila ovim sportom – naravno prije trenutka (javnog) priznanja svojih seksualnih opredjeljenja. Nakon toga se nitko od njih više nije usudio ni pomisliti na aktivno bavljenje ovim sportom.

Ili nogomet ili – život

"U početku je bilo teško… Svi smo do tada već više puta bili suočeni s uvredljivim povicima na račun homoseksualaca koji se čuju s nogometnih tribina i koji su nažalost sastavni dio navijačke kulture, tako da nam je naravno bilo izuzetno teško. Morali smo se doslovno izdignuti iznad samih sebe i skupiti svu hrabrost kako bismo mogli zaigrati na nogometnom terenu", prisjeća se Eric Najib, današnji trener i vratar kluba Stonewall FC.

Njihovi strahovi naime nisu bili neosnovani. Samo dvije godine ranije se u blizini njihova kluba, u jednoj garaži, objesio Justin Fashanu – do danas jedini profesionalni igrač nogometa koji je u javnosti otvoreno progovorio o svojim homoseksualnim opredjeljenjima. No pritisak, uvrede, diskriminacija i prijetnje smrću koje su nakon njegova javnog nastupa uslijedile na kraju su ipak učinile svoje. "Na treninzima smo često o tome pričali. Većina se bojala za vlastiti život iako zapravo nismo bili ni poznati ni popularni“, kaže Najib i dodaje da su unatoč tome na utakmicama uvijek iznova doživljavali poniženja svih vrsta: kako od strane publike tako i od suparničkog tima. Čak su i suci, tvrdi Najib, vrlo često otvoreno sudili na našu štetu.

Homofobični BBC

No hrabrost i upornost su se na kraju ipak isplatili. Prije deset godina Stonewall FC počeo je igrati u Middlesex County Premier Division i od tada se nalazi u ligi iznad koje igraju već samo poluprofesionalci. Osvojili su brojna prvenstva, između ostalih, ove su godine odnijeli već treću pobjedu na Gay igrama ( u Kölnu, u srpnju ) i time postali najuspješniji homoseksualni nogometni klub na svijetu uopće. U njihove sponzore se ubraja i engleska banka Barclays – institut o čijoj financijskoj podršci sanja i veliki broj engleskih profesionalnih klubova.

"Unatoč uspjehu još uvijek smo izloženi predrasudama i uvredama. Nogomet je bio i ostao tipično 'muški' sport, rezerviran isključivo za heteroseksualce. Pri tome veliku ulogu igraju i sami mediji", kaže Eric Najib i dodaje da je homofobija jedna od rijetkih vrsta diskriminacije koja je u Velikoj Britaniji još uvijek "normalna". Čak se i sama medijska kuća BBC već nekoliko puta morala opravdavati i javno ispričavati zbog "homofobičnog načina izvještavanja o pojedinim tema".

Isprike i više tolerancije

No s druge pak strane, kada usporedi današnju situaciju s onom od prije dvadeset ili deset godina, "razlika je kao Nebo i Zemlja", kaže Najib. "Društvo se ipak promijenilo, otvorilo, i iako ima još mnogo toga što nije u redu, ipak su učinjeni veliki pomaci. Danas se na stadionima doduše još uvijek mogu čuti uvredljive riječi i psovke na račun homoseksualaca, no to više nije kao prije. A ukoliko nas neki igrač suparničke momčadi tijekom utakmice i uvrijedi rečenicom tipa "Diži se pederu!" ili "Pederska svinjo!", tada se taj netko po završetku utakmice i ispriča – to je prije bilo nezamislivo", kaže Eric Najib.

Autor: agencije/ Željka Telišman

Odg. urednica: Marijana Ljubičić