Opuštena atmosfera u jednom kampu u blizini Bonna. Ptice cvrkuću, zrak je svjež. Jedna obitelj sjedi oko roštilja, druga živahno raspravlja ispred svoje kamp-kućice. Jedna djevojčica sjedi na travi i igra se sama sa svojom lutkom. Negdje u kampu laje pas.

Obitelj Kapuschewski upravo večera. Oni se žele odmoriti, jer danas su prevalili dug put – s obale Sjevernog mora došli su u brežuljkasto područje kod Bonna. Već su proputovali brojne zemlje, ali najbolje se odmaraju u nekom njemačkom kampu, u svakom slučaju bolje nego u nekom hotelu: „Ja za vrijeme kampiranja ne nosim sat. Ustajemo kad se probudimo, pripremamo jelo kad ogladnimo. Navečer idemo na spavanje kad smo umorni. Tako imam puno vremena. Ovdje mogu činiti što hoću.“

Bez strogih pravila

Katarina Kapuschewski i njezin muž oduvijek su tako htjeli provoditi dan. Stanovanje u hotelu im je naporno, tamo se uvijek moraju pridržavati strogih pravila, kaže Katarina.

S time se slaže i Beate Michelsen. Ona i njezin muž su došli posjetiti kćer i unučad u Bonnu. Ali, ne žele stanovati u hotelu, nego u kampu. „Mi uvijek idemo u kampove, jer se samo tamo osjećamo doista dobro – naravno osim u našoj kući u Tübingenu. Zaključili smo da hoteli za nas uopće ne dolaze u obzir. Tamo je čovjek ovisan o vremenu objeda, uvijek se mora lijepo obući. Ovdje je čovjek potpuno neovisan. A ako je vrijeme loše, čovjek jednostavno otputuje.“

Ide gdje se govori njemački

Ipak, i u kampu postoje pravila. Brojne kamp-kućice su jedne vrlo blizu drugih i čovjek mora paziti da ne smeta susjede.

I Horst-Josef Schreiner je strastveni kampist, ne samo zato što je to jeftinije od hotela. „Mislim da bismo mi mogli povoljno i na odmor u inozemstvo. Ali, ja idem samo tamo gdje mogu razgovarati na njemačkom. Slabo govorim engleski i najgore mi je ako se na odmoru ne mogu sporazumjeti. Njemačka, Austrija, Švicarska, to su zemlje u koje mi idemo. Španjolska i slično – ne dolazi u obzir.“

Nekima presudna cijena

Natalie Weislovski kod kampiranja cijeni prije svega to što su niski troškovi. Njihova kamp-kućica za 500 eura stoji cijelo ljeto na jednom kampu u blizini mjesta stanovanja. Mlada majka tu nalazi mir i voli to ozračje: „Mi u ovom redu kamp-kućica smo kao jedna obitelj. Svatko poznaje svakoga. Ako se nešto dogodi drugi su odmah tu i spremni su pomoći.“

Jürgen Müller iz Bonna najradije ostaje kod kuće i odmara se u vlastita četiri zida: „Provodim odmor na svom balkonu. Rado bih ja otišao u inozemstvo, nekud u Afriku ili u južnu Europu, gdje je toplo. Ali, to si ne mogu priuštiti. To je jednostavno preskupo.“

Povratak gradskog čovjeka prirodi

Još jedan način odmora je omiljen u Njemačkoj: odmor u malim vrtovima na rubovima gradova.

Na rubu grada Neussa, kod Düsseldorfa, nalazi se kolonija od 150 malih vrtova. U jednom od tih perfektno uređenih vrtova odmor provodi Toni Schäfer. On je jedan od mladih ljudi koje danas privlači vrtna idila: „Mir, opuštanje od posla, jednostavno život s prirodom. Gledam kako biljke rastu, kako ruže cvjetaju, kako se u biotopu ili jezercu kreću ribe ili žabe … A kad najesen u vrtu nađe nekog ježa, kojemu kažeš „dobra večer“ i koji se veseli banani koju mu ostaviš, to su lijepi trenuci života u vrtu.“

Autor: Nancy Wayua / Anto Janković

Odg. urednik: N.Kreizer