Nakon poplava u Ahrweileru su se sredinom srpnja nagomilala brda otpada, koja su blokirala ulice. Stanovnici su iz kuća izbacivali uništeni i zaprljani namještaj i električne uređaje, hladnjake, hranu, mašine za pranje rublja, kauče kao i knjige, foto-albume, gramofonske ploče. Preko svega sloj masnog mulja.

Dva tjedna kasnije ulice su raščišćene. Arhitektonski šarm fachverka – stare skeletne gradnje s ukrštenim gredama – ponovo dolazi do izražaja. Firme za zbrinjavanje otpada odmah su počele raščišćavati ulice zbog rizika od zaraza, kao i da bi omogućile pristup vozilima koja stižu u pomoć. Za neke stanovnike je uklanjanje otpada sa ulica bilo uvjet da psihički prevladaju prvi škok nakon katastrofe. „Veliko je olakšanje da su odvezli otpad", kaže gospođa Kroll (koja ne želi da joj navedemo i puno ime).

Zaboraviti to što se dogodilo

Prije sedam dana je pred kućom njenih roditelja bio frižider. Na vratima su još uvek bili magneti, a neko je na cedulji napisao: „Hvala Bogu, živi smo". Ona dodaje: „Sada ne moramo svaki dan prolaziti pored tih stvari i gledati to što smo izgubili. Ne moramo  tražiti pogledom da li ipak postoji još nešto što bi se moglo sačuvati".

Mada su ulice skoro očišćene, otpad još nije konačno uklonjen. Odgurnut je pored ceste na ulazu u grad. Kuda sa tom ogromnom količinom?

Organizacija Njemačka pomoć okolini (DUH) upozorava da se električni otpad mora odlagati na čvrstoj, betonskoj površini, kako otrovni sastojci ne bi dospjeli u podzemne vode.

Mareike Hoffmann rukovodi projektom reciklaže za DUH. Ona kaže da će velika količina uništenih stvari u poplavljenim područjima višestruko opteretiti okoliš: „Kako bi se štedljivo odnosili prema našim resursima, trebalo bi stvari koje funkcioniraju - kao što su bicikli, neki kuhinjski aparati i metalni namještaj - očistiti, popraviti i vratiti u upotrebu, umjesto da ih bacimo i zamijenimo novim".

Zajedno u nevolji

I uklanjanje otpada je, kao i mnoge druge stvari u poplavljenim područjima, timski rad. Lokalne građevinske firme, poljoprivrednici i lokalna komunalna poduzeća su od samog početka zavrnuli rukave. I zemljište komunalnog preduzeća za upravljanje otpadom RSAG bilo je pod vodom.

„Na početku nismo mogli odvoziti smeće. Naša vozila su bila zaglavljena u vodi i mulju, a deponije su nam bile poplavljene", kaže glasnogovornik firme Christoph Gerhartz.

No brzo su vozila oslobođena i već danima odvoze tisuće tona otpada u okrugu Rhein-Sieg. Uz to je puno volontera koji pomažu, a zaposleni rade prekovremeno i vikendom. Poslu kao da nema kraja. A RSAG računa da to još nije sve. „Neki stanovnici se tek sada vraćaju kućama i počinju čistiti zgrade, dvorišta i garaže. Osim toga, dosta stvari leži na priručnim deponijama u cijelom području. Ne možemo reći koliko će nam vremena trebati da sve to prevezemo", objašnjava Gerhartz.

Smrad u zraku

Ralf Schäfer je vlasnik pogona za kompostiranje u Mittinghowenu. On je svoju firmu stavio na raspolaganje kako bi se rasteretila obližnja deponija. Smrad ustajale vode je u zraku: „U normalnim okolnostima kompost ne smrdi. Ali ovaj smrad smeća iza poplave može se osjetiti posvuda uokolo", kaže on.

Normalan postupak bi zahtijevao razdvajanje otpada. „Ali kod ove količine koju smo dobili posljednjih tjedana ne možemo ništa učiniti osim to usitniti i spaliti", objašnjava Andre Lotz, šef kelnskog gradskog poduzeća za upravljanje otpadom (AWG). „Naravno, vadimo metalni otpad i drvo koje se može upotrijebiti. Problem je da je sve potpuno vlažno".

Dio otpada se suši kako bi se opet upotrijebio, ali Lotz kaže da će ukupan proces trajati nekoliko mjeseci: „Postrojenja nisu napravljena za toliku količinu. A trenutno i ne možemo procijeniti koliko toga će još stići".

Ilegalni skupljači otpada

U ovom području su dobro došli svi koji žele pomoći. Pred mnogim kućama su transparenti sa porukama zahvalnosti. Ipak, policija je na oprezu zbog onih koji se pretvaraju da pomažu, ali samo žele iz tuđe nesreće izvući korist.

„Podneli smo deset kaznenih prijava", kaže Marcel Dilling, glavni policijski inspektor u općini Merkisch: „Riječ je o krađama električnih uređaja i alata, koje su stanovnici stavili pred kuće da se osuše". On dodaje da malo tko od skupljača otpada ima dozvolu za bavljenje tom djelatnošću, ali da je broj ilegalnih skupljača znatno opao otkako je policija pojačala prisutnost u tom kraju.

Dobar broj stanovnika smatra da je vrijeme okrenuti se budućnosti: „Kada su uklonili prvo brdo otpada osećao sam se kao za Božić", seća se Carmen Peitz-von-den-Eichen iz Ahrweilera. Ona se sa svojim partnerom već okreće novim izazovima: „Izdvojili smo sve što se moglo spasiti. Kada na red dođe obnova, alat će biti jako tražen. Trebat će nam svaki čekić i svaka pila", kaže Carmen puna optimizma.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android