Sirija je bila jedan od temelja iranske regionalne strategije ne samo zbog geopolitičkog utjecaja već i zbog sličnog autoritarnog modela. Iranski građani koji se protive režimu u svojoj domovini sada gaje nadu u promjene.

Događaji u Siriji zato su ponukali i vrhovnog vođu Alija Hameneija da izda upozorenje. "Svatko čije analize ili izjave obeshrabruju narod čini zločin i bit će progonjen. Neki to rade iz inozemstva koristeći medije na perzijskom jeziku, ali nitko unutar zemlje ne bi se trebao tako ponašati", priprijetio je Hamenei prošli tjedan.

Neki to tumače kao strah vjerskog režima od domino-efekta. Uz to, Iran je već duže u teškoj gospodarskoj krizi i gubi saveznike u regiji, što dodatno alarmira režim.

Pristaše režima "u šoku"

Hosein Razag, politički aktivist koji je više puta hapšen nakon Zelenog pokreta u Iranu 2009. godine, vjeruje da je pad Bašara al-Asada posebno uznemirio tvrde pristaše režima u Teheranu. Kako kaže, režimska elita sada daje sve od sebe da osigura opstanak režima u Teheranu.

"Asadov pad je doveo tvrdolinijaše u Iranu u stanje šoka", kaže Razag za DW. "To je uzdrmalo i propagandnu mašineriju Islamske Republike. Mnogi od njenih zagriženih pristaša sada preispituju je li i Iran na rubu kolapsa."

Razag misli da je pad kredibiliteta vodstva u Teheranu neviđen do sada, mnogo veći nego kod ranijih valova prosvjeda. "Psihološko stanje društva je takvo da svaka iskra – recimo Hameneijeva smrt ili neki drugi udarac – može označiti start za pad režima."

Legitimitet truli iznutra

Hasan Asadi Zeidabadi, još jedan politički aktivist iz Teherana, ističe koliko su ljudi razočarani neefikasnošću i korupcijom vlasti. „Do Asadovog pada dovela je kriza legitimiteta i kompetencije", kaže on. „Isto vrijedi za iranske vlasti, koje sve teže rješavaju čak i osnovne potrebe građana.“

Zeidabadi ističe nestašice goriva i struje, ograničavanje interneta, kao i zagađenje zraka zbog kojeg Teheran redovito tone u smog.

I Mehdi Mahmudijan, još jedan aktivist i bivši politički zatočenik, naglašava kako građani sve više vide da režim ne može osigurati gospodarski oporavak. "Režim je izgubio legitimitet i sposobnost djelovanja. Uz to, Asadov pad znači da Teheranu ostaje malo materijala za pregovare sa Zapadom."

Mahmudijan zamjera Zapadu što je do sada držao zemlju pod gospodarskim sankcijama koje najviše štete običnim ljudima. On traži da se sankcije usmjere prema državnom vrhu. "Umjesto direktne intervencije, zapadne zemlje bi se trebale koncentrirati na jačanje civilnog društva u Iranu“, kaže on.

Unatoč tome što mnogi očekuju kraj režima, Zeidabadi smatra da do toga neće doći tako skoro. "Iako geopolitička i povijesna dinamika Bliskog istoka uvezuje sudbine pojedinih zemalja, to ne znači automatski da će Iran biti sljedeća pločica domina."

Ovaj tekst je preveden s engleskog jezika