Poziv je u Yairu Mosesu izazvao pomiješane emocije. Očekivalo se da će njegova majka Margalit biti među prvim taocima koji su oslobođeni u Pojasu Gaze 24. studenog, samo nekoliko sati nakon što je primirje stupilo na snagu. Militantna islamistička teroristička organizacija Hamas odvela je Margalit Moses u Gazu 7. listopada nakon što su ju oteli iz njenog doma u kibucu Nir Oz.

"Naravno da smo bili presretni kad smo saznali da je na popisu, ali i jako zabrinuti", rekao je za DW njezin sin Yair Moses. Prije prvog puštanja talaca nitko nije znao hoće li se to zaista dogoditi, hoće li ti ljudi i doista biti na popisu, kako će teći primopredaja putem Crvenog križa, kako će oni doći do Egipta pa natrag u Izrael i koliko dugo će proces trajati", kaže Moses.

Tek kad je vidio svoju 78-godišnju majku na prvim video snimkama, na kojima se taoci predaju Međunarodnom Crvenom križu, odjednom mu se činilo stvarnim da se ona zapravo vraća kući. "Onog trenutka kada smo je vidjeli kako maše iz auta, a zatim trči prema autobusu, shvatili smo da izgleda da je dobro, barem fizički. I naravno, bili smo iznimno sretni", kaže Moses.

Psihičko stanje talaca je razlog za zabrinutost

Izvana gledano se činilo da su mnogi od 110 ljudi, koji su sada pušteni, neozlijeđeni. Doduše mnogi su izgubili na težini. Ipak, osim onih koji su bili ozlijeđeni tijekom otmice, većina talaca nije imala vidljive povrede. Ipak, njihovo mentalno zdravlje je zabrinjavajuće.

Kada su ljudi otimani s raznih lokacija u južnom Izraelu ujutro 7. listopada, neki od njih su morali gledati kako napadači ubijaju njihove rođake ili susjede. Drugi, međutim, nisu znali da su njihovi supružnici ili drugi članovi obitelji također bili oteti sve do njihovog oslobađanja.

Odrasli izraelski muškarci još nisu pušteni.

U terorističkim napadima 7. listopada Hamas je ubio 1.200 Izraelaca, a 239 ljudi oteo držeći ih kao taoce u Pojasu Gaze. U Gazi je, s druge strane, od početka rata u bombardiranju izraelske vojske ubijeno više od 15.800 Palestinaca, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi koje kontrolira Hamas. Informacije se ne mogu neovisno provjeriti.

"Neki taoci su pretučeni"

Malo-pomalo, iskustva talaca dolaze u središte pozornosti izraelske javnosti, ali zasad su priče fragmentarne. I ne objavljuje se sve što oslobođeni govore svojim obiteljima. Margalit Moses je, primjerice, svojoj obitelji puno toga ispričala, kaže njezin sin. "Ali ne možemo sve to podijeliti. Zamoljeni smo da to ne činimo zbog brige za taoce koji su još tamo", kaže on. On ne kaže, tko je ovu obitelj zamolio da to ne čini. "Ono što vam mogu reći je da je pokušavala ostati pozitivna, pokušavala je pomoći drugima, na primjer kad su stariji ljudi morali ići na WC. Pokušavala je pjevati s drugima, razgovarati s drugima", kaže on.

Na video snimkama, na kojima se vidi kako borci Hamasa predaju taoce pomagačima Međunarodnog Crvenog križa, neki su taoci mahali svojim otmičarima pozdravljajući se tako od njih. "To je bila predstava, koju su morali prihvatiti", kaže Asher Ben-Arieh, profesor na Paul Baerwald školi za socijalni rad i socijalnu skrb na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Izvještaji onih, koji su izašli iz zarobljeništva, tjelesni i psihički nalazi, priče koje slušamo ukazuju na to da je odnos bio sve samo ne prijateljski", kaže on.

Specijalist za traume kod djece je radio na smjernicama za postupanje s taocima nakon oslobađanja, a posebno je razgovarao s djecom i majkama. "Bila su tu i svjedočanstva tajlandskih talaca. S nekima se postupalo malo bolje, s drugima lošije. Neke su tukli, drugima je uskraćivana hrana, trećima je onemogućeno spavanje. Bilo je brutalno", kaže ovaj specijalist.

Devetogodišnja djevojčica koja nakon zatočeništva samo šapuće

Rođaci drugih talaca izvještavali su o iskustvima u izraelskim i stranim medijima, primjerice da je hrane u početku bilo dovoljno, a zatim sve manje, samo malo riže i keksa. 12-godišnji Eitan bio je prisiljen gledati video snimke horora od 7. listopada, kaže njegova teta Deborah Cohen i dodaje da je neko vrijeme držan sam u sobi. "Kada je stigao u Gazu, ljudi pored kojih je prošao tukli su ga", rekla je Cohen za francusku televiziju. Također kaže da se djeci prijetilo pištoljem, ako bi počeli plakati.

Devetogodišnja Emily samo je šaputala nakon što se vratila iz Pojasa Gaze, kaže njezin otac. „Kada je razgovarala sa mnom, ništa nisam mogao razumjeti", kaže otac.

Ujak 13-godišnje Hile, također jedne oslobođene djevojčice, govori o 50 dana u mraku, bez mogućnosti tuširanja i s malo hrane. Neki ljudi su, kaže on, spavali na klupama, drugi na madracima na podu. Rečeno im je da danju šapću, a noću budu jako tihi, rekao je njen ujak Yair Rotem za izraelske medije.

Liječnici i psiholozi savjetuju obiteljima da ne opterećuju oslobođene postavljanjem mnogo pitanja ili traženjem informacija o onome što su iskusili. Sve što im sada treba je osjećaj da ponovno kontroliraju svoje živote, kaže stručnjak za traume Asher Ben-Arieh. "Najvažnije je ne odlučivati ​​umjesto njih. Morate ih pitati što žele učiniti ili ne žele i dopustiti im da vrate kontrolu nad svojim životima što je više moguće", kaže Ben-Arieh.

Hamas još uvijek drži u zarobljeništvu više od 130 Izraelaca

Za Yaira Mosesa, noćna mora je daleko od kraja, jer je njegov otac još uvijek u rukama Hamasa. Njegovi razvedeni roditelji živjeli su u napadnutom Nir Ozu, a o 80-godišnjem ocu nema vijesti već dva mjeseca. Izrael pretpostavlja da Hamas u svojim rukama još uvijek drži ukupno 137 talaca.

"Svakog dana raste moja briga za oca, ali i za sve ostale koji su još u rukama Hamasa”, kaže Moses. I on sam je odrastao u Nir Ozu i osobno poznaje mnoge stanovnike ovog kibuca. "Za mene to nije samo popis imena, sve sam ih poznavao. Ali i druge koje nisam, mlade sa zabave u Re'imu, vojnike, svi oni se moraju vratiti", kaže Moses.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu