Penjanje uz jarbol, hodanje kroz prašumu, sjedenje u zemunici pored Naso Indijanaca. Sve će to Silas Jurkat nadoknaditi kad opet izađe s broda "Thor Heyerdahl ". Naime, ovaj 16-godišnjak trenutno u svom ležaju pati od morske bolesti. Od listopada prošle godine, zajedno s još 33 učenika iz cijele Njemačke otisnuo se na put preko Atlantika na jedrenjaku s tri jarbola. "Iako povremeno bude teško, nikad ne bih propustio ovako nešto.” Putovanje završava u travnju i Silas je siguran da će uskoro opet put pod noge.

Ova priča vrlo je slična iskustvima brojnih drugih mladih ljudi koji su već sudjelovali u projektu „Učionica pod jedrima“ (KUS). Jedrenjak "Thor Heyerdahl" već je šest puta isplovio u okviru projekta Sveučilišta Erlangen-Nürnberg koji je započeo 2008. Svake godine 16 mornara, pet učitelja i 34 gimnazijalca isplovljavaju prema Tenerifima, Granadi, Karibima, Kubi i Azorima. Ono što zvuči kao pustolovina, ujedno je i težak rad: učenici su dio posade i moraju dizati jedra, čuvati stražu, kuhati, kormilariti – i naravno, pratiti nastavu.

Učitelji kao prijatelji

190 dana i 12.000 nautičkih milja u skučenom prostoru – to iziskuje dobre živce, timski rad, kompromise i puno samodiscipline. "Ponekad te iziritira već sama činjenica da si stalno u grupi“, priznaje Zoe Gschossmann. "Ali, radije razgovaramo o svemu, umjesto da se uvrijeđeni povučemo“. Drugi mladi ljudi na brodu postali su dobri prijatelji ovoj 15-godišnjakinji. "Osim toga, i s učiteljima uspostavljamo prijateljske odnose“, kaže ona.

Za vrijeme krstarenja, učenici su oslobođeni nastave u školama. Ovaj sveučilišni projekt, kojega sa znanstvene strane vodi Institut za obrazovanje iz Erlangena, testira nove metode učenja i poučavanja na brodu te ih ocjenjuje. Ova vrsta učenja izjednačena je sa školskim putovanjem u inozemstvo, ali je znatno skuplja. Obitelji učenika moraju snositi trošak od 2.700 eura mjesečno. No, to ne znači da se radi o projektu za imućnije obitelji, kaže voditeljica projekta Ruth Merk. Za svako putovanje dodjeljuju se stipendije. Primjerice, Silas je dobio djelomičnu stipendiju. “A onda sam radio u pivnici kako bih sakupio novac za put.”

Krstarenje kao zrcalo društva

Na brodu učenici pohađaju nastavu iz ukupno deset predmeta. Osim biologije, engleskog i matematike, tu su još astronomska navigacija, sustav vjetrova te u sklopu fizike, karakteristike jedrilice. "Jedrenjak gledamo kao odraz društva u malom”, kaže Ruth Merk. "Životni, radni i prostor za učenje preklapaju se i to je svakako veliki obrazovni izazov. “Slične inicijative postoje i u Kanadi, Švedskoj i Nizozemskoj.

Oko 200 mladih svake se godine prijavi za “Učionicu pod jedrima”, 50 dobije poziv na intervju, a 34 bude odabrano za putovanje. Osim znatiženje, širokih pogleda i motivacije, potrebne su i dobre ocjene, budući da se na brodu odvija tek 40 posto uobičajenog nastavnog programa. “Ipak, mnogi učenici nakon putovanja znatno poprave svoj školski uspjeh”, primjećuje Merk.

Naučiti se otpornosti

Razlog za to voditeljica projekta s jedne strane vidi u izazovime s kojima su učenici suočeni na brodu i koji ih čine odgovornijima i zrelijima. S druge strane, više im “ostaje” od samih lekcija, budući da su one uglavnom praktične prirode. "Ako moraju podići jedro teško 400 kilograma, na konkretnom primjeru i na vlastitoj koži nauče princip rada kolotura.” Kako bi plovili uz pomoć karata, moraju poznavati sinus i kosinus funkcije. A tijekom ronjenja uz koraljni greben, uče o bioraznolikosti i eko-sustavu oceana iz prve ruke.

Također važan cilj predstavlja “učenje otpornosti”, kaže Merk. “U svakoj zemlji popnemo se na najvišu planinu.” Uspon na 3.000 metara visok vulkan Baru u Panami bio je najteže, ali i najljepše iskustvo za Zoe. Idućeg dana, čitava se skupina preselila u prašumu, u kamp Nano-Indijanaca. Zajedno su pripremali hranu na otvorenoj vatri.

Učiti nove vrijednosti

"Hrana ima važnu ulogu na našem putovanju”, kaže Merk.. "Na brodu se ona pažljivo dijeli, dakle, nema obilja kao kod kuće”. Mladima tabla čokolade odjednom postane važnija nego neka cool majica. Tako učenici automatski promišljaju o svojim vrijednostima. Tome doprinose i susreti s domorocima te privremeni boravci sa zamjenskim obiteljima u Granadi i na Kubi.

"Mnogi od nas postali su osjetljiviji na siromaštvo i socijalnu nepravdu”, kaže Zoe. No promjene koje na sebi primjećuje puno su sveobuhvatnije – upravo kao i kod svoje braće i sestara koji su prije nje sudjelovali na ovakvom putovanju. “To te jednostavno učini samostalnijim i odraslijim”, kaže Zoe.