Nakon višetjednih pregovora grčka koalicijska vlada je, iako nevoljko, došla do rezultata. S jedne strane s privatnim vjerovnicima su dogovoreni komplicirani mehanizmi reprogramiranja grčkih dugova. S druge strane dogovoren je i najnoviji plan štednje koji je zadovoljio zahtjeve Trojke iz MMF-a, EU-a i Europske središnje banke. Reprogramiranje dugova i plan štednje uvjeti su da Grčka dobije drugi paket pomoći u iznosu od 130 milijarda eura. U protivnom bi ta zemlja sredinom ožujka bila pred bankrotom. Je li Grčka sad spašena? Ni u kojem slučaju. završen je samo najnoviji čin te drame. Čini se da Grčka već dvije godine pleše na rubu ponora i svaki put se u posljednjoj sekundi sprječava katastrofa. To je s jedne strane rezultat početne neodlučnosti EU-a da se odlučno prihvati grčkog problema. S druge strane je to rezultat besprimjerne nesposobnosti grčke politike da izradi razumna rješenja.

Grčki ministar financija Venizelos pregovore s Trojkom je slikovito nazvao borbom Herkulesa s Hidrom, mitološkom višeglavom nemani. To nije slučajno. Ta simbolika je namijenjena napaćenim grčkim biračima koji će idućih mjeseci morati na izbore. Ali, u stvarnosti ona predstavlja izokretanje stvarnosti.

U Grčkoj nije propalo samo gospodarstvo nego i čitav politički sustav. Kriza je na svjetlo dana iznijela sve njegove slabosti i nesposobnosti. Taj sustav, koji postoji već odavno i velikim dijelom živi od klijentelizma i korupcije, sad se bori za preživljavanje.

To je stvarna neman koja muči Grke, a ne europski partneri koje se u javnosti na inicijativu političara i brojnih medija omalovažavajući svodi na nepopustljive vjerovnike. Grčke stranke, prije svih socijalistički PASOK i konzervativna Nova demokracija, koje snose najveću odgovornost za sadašnje loše stanje, sad poput Poncija Pilata od svega "peru ruke" i sve neugodnosti mjera štednje pripisuju "vjerovnicima".

Izokretanje činjenica ne sluti na dobro, ni što se tiče aktualnog ni budućeg paketa mjera štednje, koji će sigurno doći. Političke stranke u Grčkoj nisu suglasne niti što se tiče uzroka niti mogućeg izlaska iz sadašnje krize. To vrijedi čak i za stranke koje sudjeluju u Papademosovoj privremenoj vladi. I zbog toga već prihvaćene mjere ne donose očekivane rezultate. Njih se osjeća kao nešto nametnuto izvana i u praksi ih se potkopava.

Jedan primjer: 31 posto zaposlenih Grka su državni službenici. Grčke vlade u posljednje dvije godine su se obvezale smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru za 150.000 do 2015. godine. Ali, do danas se na tom području nije puno dogodilo, samo se u novom paketu mjera štednje taj uzvišeni cilj ponovo naglašava.

Tužna igra oko Grčke će biti nastavljena i unatoč dobrim vijestima iz Atene. U posljednje dvije godine komentatori su suzdržano ponašanje Berlina kod spašavanje euro-zone povezivali s traumama Vajmarske republike, s tadašnjom inflacijom i masovnom nezaposlenošću. Ali, s tim u vezi je čudno da stari narod Grka ne izvlači pouke iz svoje povijesti. Grčka je, naime, već jednom bankrotirala, primjerice 1893. godine. Odugovlačenje i neodgovornost grčkih stranaka je dovelo 1897. do strogog nadzora grčkih financija od strane velikih sila - među njima su tada bile i Njemačka i Francuska. Njemački planovi povjerenika za štednju ili štednog računa za Grčku, koji još izgledaju neumjesni, vjerojatno će uskoro postati neizbježni.

Autor: Spiros Moskovou (Prijevod: Anto Janković)

Odg. urednik: Anđelko Šubić