Mnogima je spominjanje „unutarnjeg dijaloga o Kosovu" zvučalo kao priprema za dugotrajne pregovore, ali ima i onih koji iza toga vide pripremu domaće javnosti za priznavanje neovisnosti Kosova. Posebnu sumnju je izazvala, reklo bi se, ničim izazvana potreba za dijalogom od strane vlasti, koja je u proteklih pet godina na svaki način izbjegavala dijalog. Zašto je novi predsjednik Srbije odjednom postao zainteresiran za „unutarnji" dijalog, i to baš na temu Kosova?

Zaoštrena situacija

„Trenutno možemo samo nagađati o konkretnim motivima tog poziva, i kako bi taj dijalog trebalo izgledati", kaže za DW Vladimir Trapara iz Instituta za međunarodnu politiku i privredu. „Ali, na prvi pogled možemo zaključiti da je situacija oko Kosova poprilično zaoštrena, i da će to u nastupajućem razdoblju predstavljati izazov za Srbiju. A s druge strane su brojni napadi na Vučića od strane patriotske oporbe zbog potpisivanja Briselskog sporazuma. Kada te dvije stvari spojimo u jednu, možemo pretpostaviti da bi Vučić htio podijeliti odgovornost za sve ono što će Srbija ubuduće poduzimati kada je Kosovo u pitanju."

„U proteklih pet godina mi nismo imali dijalog oko važnih državnih pitanja, i te odluke su se donosile unilateralno", ističe za DW Naim Leo Besiri, izvršni direktor Instituta za europske poslove. „Mi ni sada ne znamo hoće li do tog dijaloga uopće doći, kao ni to postoji li bilo kakva vizija kako bi odnosi između Srbije i Kosova trebali izgledati. Mi sada nemamo nikakav plan vlade za raspravu o teritorijalnoj cjelovitosti zemlje, a također ne znamo ni je li ovaj poziv na dijalog možda naznaka potencijalnog izbacivanja preambule iz Ustava na mala vrata."

Cilj – promjena stava o Kosovu?

Naim Leo Besiri napominje da je predsjedniku Srbije jasno da će za nastavak dijaloga s Prištinom morati imati neku širu podršku, jer sva istraživanja pokazuju da preko 85 posto građana ne podržava bilo koju formu neovisnosti Kosova. „Pojedini analitičari kažu da bi se taj stav mogao promijeniti jednom dobrom medijskom kampanjom i ja mislim da je ovo početak te kampanje. Zato mislim da do tog dijaloga neće doći i da je izjava jedna obmana, koja služi tome da se prevede na engleski jezik i pošalje glavnim gradovima zemalja Europske unije kako bi se umirila politička javnost u tim zemljama. Taj poziv nije iskren i rekao bih da je sve to zamišljeno ne kao dijalog već da se potencijalnim sudionicima dijaloga ponudi neko gotovo rješenje po logici: uzmi ili ostavi."

Preambula nije previše važna

Vladimir Trapara iskreno sumnja da Zapad insistira na tome da se iz preambule Ustava izbaci spominjanje Kosova i Metohije: „Ta stvar s preambulom je više protokolarna stvar, koja ne mora da ima veze sa stanjem na terenu ili s konkretnom politikom koju Srbija vodi. Čak i kada bi Srbija izbacila preambulu iz Ustava, to ne bi značilo da bi ona priznala Kosovo i da bi se odrekla politike koju trenutno vodi. I stoga ne mislim da je to razlog ovog poziva na dijalog. Pitanje promjene Ustava je bitno zbog mnogih drugih stvari, i to nema veze sa Kosovom."

Preambula Ustava nije pravno obavezujuća, smatra Naim Leo Besiri i stoga upozorava da oko toga postoji jedna zabluda u javnosti. „Ustav se direktno primjenjuje samo kada su ljudska prava u pitanju, a svi ostali dijelovi Ustava se primjenjuju kroz zakone. Činjenica da je netko u Ustavu morao naglasiti da je neki teritorij dio Srbije govori da to možda nije točno. Sada se postavlja pitanje što s tim tekstom, jer on ne odražava realnost. Sada moramo vidjeti želimo li Ustav koji će reflektirati realnost ili ćemo i dalje voditi ambivalentnu politiku oko Kosova?"

Ko će pričati sa Vučićem?

Ako se kao test raspoloženja za dijalog uzmu aktualne konzultacije oko premijera i ministara u novoj vladi s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, vidljivo je da, osim članica vladajuće koalicije, gotovo nitko ne želi razgovarati s Vučićem. To otvara pitanje s kim će Aleksandar Vućić voditi unutarnji dijalog o Kosovu? Vladimir Trapara ocjenjuje da će to ovisiti od dosta činilaca: „Najprije, kada on namjerava uputiti službeni poziv za dijalog i hoće li taj trenutak drugih politički čimbenici doživjeti kao povoljan. Dosta toga će ovisiti od samog formata tih razgovora, kao i o kakvom sadržaju dijaloga je riječ, a dosta toga i od trenutke političke situacije u zemlji, i koliko će ostati ovi zaoštreni odnosi vlasti i oporbe. Vrlo je moguće da će članice oporbe biti na neki način prisiljene odbiti Vućića, jer bi se drugačije smatralo kao neka vrsta izdaje oporbe."

Naim Leo Besiri ocjenjuje da je Aleksandar Vučić u srpskom parlamentu u mnogo boljoj situaciji nego što je to bio Boris Tadić kada je riječ o Kosovu. „Mislim da osim Demokratske stranke Srbije i Dveri on tu neće imati drugu oporbu kada je riječ o odnosima s Kosovom. Jer, čini mi se da je svima ideja da se taj kosovski čvor u jednom trenutku presiječe. Ali s druge strane, nas očekuju beogradski izbori, i zato mislim da će taj dijalog biti nemoguć u takvoj jednoj političkoj atmosferi gdje će se pažljivo pratiti tko surađuje, a tko ne sa Vučićevom Srpskom naprednom strankom."