Do kraja rujna vlada u Berlinu mora donijeti tešku odluku: hoće li Njemačka okončati, zadržati ili čak pooštriti takozvano "Zaustavljanje izvoza oružja" zemljama koje su "direktno uključene u sukob u Jemenu".

Pritisak za omekšavanje embarga vrše partnerske zemlje, prije svega Francuska i Velika Britanija, ali i domaći proizvođači oružja. Europski partneri opominju da se treba pridržavati ugovora u zajedničkim projektima u regiji u kojoj Europa jedva da može naći pouzdane partnere. Proizvođači oružja se boje da će lošije poslovati i da će morati biti ukinuta radna mjesta.

Moralna obveza

Ispravno je da se sve to uzme u obzir. Isto tako je točno i da se vanjska i vanjskotrgovinska politika ne mogu  zasnivati isključivo na moralnim principima. Zaraćene strane imaju različite izvore opskrbe oružjem i ti izvori imaju malo skrupula kada na stravičnom ratu zarađuju novac. Sudionici rata nisu nužno ovisni o njemačkom oružju u bombardiranju i ubijanju. Do koje mjere je, dakle, nužno da se njemačka oprema i oružje ne isporučuju u Jemen kada će na to mjesto uskočiti netko drugi tko će možda i "bolje" zaraditi od Nijemaca?

Unatoč tome je embargo neophodan. Smatram da je on i politička i moralna dužnost. Da su druge zemlje manje suzdržane kada je riječ o isporukama oružja i opreme zaraćenim stranama u Jemenu ne smije biti razlog za njemačke političare da naprave istu stvar. To je u proturječju sa svim vanjskopolitičkim vrijednostima i ciljevima koje Savezna Republika Njemačka od svog osnivanja ponosno zastupa. To bi proturječilo i Ustavu, ako ne njegovim formulacijama, onda sigurno njegovom duhu.

Ali u politici je kao i u životu: ako nitko nije spreman prvi potegnuti neko važno pitanje, onda se situacija neće promijeniti.

Tko zarađuje na umiranju?

Prošlog utorka šokantni izvještaj Ujedinjenih naroda jasno je pokazao do koje mjere su brutalni svi sudionici rata u Jemenu. Oni tu zemlju zloupotrebljavaju za svoje strateške ciljeve i za rat preko posrednika, prije svega Iran i Saudijska Arabija. Ratna koalicija predvođena Saudijcima bombardira često civilne ciljeve kao što su škole i bolnice. Pobunjenici Huti koje podržava Iran također gađaju naseljena područja i jednako kao njihovi protivnici vrše mučenja, silovanja i otmice. Povrh toga, u izvještaju UN-a se navodi da zaraćene strane unatoč katastrofalnom stanju na terenu namjerno izgladnjuju ljude kako bi stekli prednost u sukobu.

To je prljav rat, pun prezira prema čovječnosti. U njemu nitko nema "čiste ruke", kako kaže autor izvještaja. Sve to važi i za vanjske mentore. Tko u Jemen šalje oružje, preuzima krivicu i na sebe. Ujedinjeni narodi opominju da se isporuke iranskog, ali i američkog, francuskog i britanskog oružja moraju promatrati u najmanju ruku kao suučesništvo u ratnim zločinima.

Dakle, kada se u rujnu u Berlinu bude odlučivalo o produženju embarga na isporuku oružja zaraćenim stranama i njihovim mentorima u Jemenu, ne smije se raspravljati o ublažavanju embarga. Naprotiv, embargo bi trebalo pooštriti. Naime, postoji skandalozno veliki broj iznimaka i zaobilaznih puteva, tako da oporba u Njemačkoj, na primjer Zeleni, već govore o lažnom alibiju.

Jedan od primjera za zaobilaženje embarga na temelju specijalnih dozvola jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. Tamo je samo u prvih šest mjeseci ove godine izvezena njemačka vojna oprema u vrijednosti od 206 milijuna eura. A ta zemlja je, unatoč nedavnoj promjeni strategije prema Saudijskoj Arabiji i povlačenju trupa iz Jemena, duboko upletena u jemenski sukob – ona savezničke milicije i plaćenike i dalje opskrbljuje modernim oružjem. A i to oružje je smrtonosno za ljude.