Za Nijemce je med jedan od najdražih namaza za doručak: podaci su nešto različiti, ali specijalizirani časopis za med i pčelarstvo Deutsches Bienen Journal navodi kako Nijemci troše preko jednog kilograma meda godišnje, daleko više nego na primjer čokoladnog namaza iako nešto manje nego džema ili marmelade. Po potrošnji su u samom vrhu Europe, iako isti časopis prenosi tvrdnju pčelarske udruge Slovenije kako se tamo troši još više, gotovo kilu i pol meda godišnje. Svjetski rekorder je Srednjoafrička Republika s tri kilograma.

No ljubitelje meda je dočekalo gorko iznenađenje u najnovijem nalazu stručnjaka Europske unije: u 320 uzoraka meda iz trgovina,u njih 46% je utvrđeno kako je razrijeđen mnogo jeftinijim šećernim sirupom. U njemačkim trgovinama je u polovini od 32 uzorka utvrđena prijevara, u Francuskoj je još gore: u samo četiri meda od 21 uzorka je utvrđeno da je to doista proizvod vrijednih pčelica.

Njemačka već odavno nije u stanju pokrivati svoju potrošnju meda, ne na kraju jer je od devedesetih prošlog stoljeća i broj rojeva pčela smanjen za više od trećine. Daleko najveći proizvođač meda na svijetu je Kina – oko 480 tisuća tona godišnje, ali nakon ovog ispitivanja se možemo pitati, što to Kinezi doista proizvode. Jer u 74% od 89 uzoraka meda iz Kine je utvrđeno da su barem u određenoj mjeri krivotvorine. Još je gore kod meda iz drugog po veličini proizvođača meda na svijetu, Turske: ispitano je 15 uzoraka meda iz te zemlje i falsifikat je utvrđen – u njih 14.

Kad piše „med", mora biti samo - med

Krivotvorina zapravo ima sve više: u sličnom ispitivanju prije nekih pet godina je u samo 14% uzoraka utvrđeno kako je med razrijeđen nedopuštenim sastojcima. Zapravo je prilično jasno, što je dopušteno biti u staklenkama na kojima piše med: samo i isključivo pčelinji med, ništa drugo, zabranjeno je čak i dodavati vodu. Organizacija Foodwatch upozorava i kako su prevaranti postali lukaviji: prije su med razrjeđivali šećernim sirupom iz kukuruza ili šećerne trske, ali „danas koriste sirupe koji se prije svega dobivaju iz riže, pšenice ili šećerne repe“. A to su sastojci kojeg nisu u stanju otkriti u većini laboratorija za kontrolu hrane.

Chris Methmann, čelnik njemačkog ogranka organizacije Foodwatch za postaju ARD sažima: „Potrošači su godinama kupovali falsificirani med u trgovinama, ne znajući što to zapravo jedu. Prevaranti besramno koriste rupe u nadzoru hrane i tek modernim metodama analize nadležni mogu otkriti krivotvorine i pobrinuti se da nestanu s tržišta."

No razmjeri prevare su golemi: iako potrošači rado otvaraju novčanik da bi se osladili zdravim i pravim medom, on nije jeftin. U Njemačkoj će potrošač platiti najmanje desetak eura po kilogramu, makar Foodwatch tvrdi kako je svjetska cijena meda, dakle iz uvoza negdje oko 2,17 eura za kilu. Prevarantima čak i peterostruka dobit nije dovoljna, jer šećerni sirup iz riže košta jedva nekih pedesetak centi za kilu.

aš(agencije)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu