Njegov autoritet je skoro legendaran, a pri tome nema nikakve veze s njegovim godinama. Njegovi vršnjaci (rođen je 1942.) su već desetak godina u mirovini, ali Wolfgang Schäuble se jednostavno ne može oprostiti od politike. Još od 1972. je u Bundestagu. Bila je to godina u kojoj je Willy Brandt kao glavni kandidat SPD-a pobijedio na izborima, i to s takvim rezultatom da bi njemački socijaldemokrati danas bili zadovoljni kad bi dobili samo polovicu od tog broja glasova. Helmut Kohl se tada bavio politikom na dosta manjoj razini. Bio je premijer savezne pokrajine Porajnje-Falačka. Angela Merkel je u to doba još išla u školu. Schäuble je, dakle, "živa povijest" njemačke politike, ali je prije svega – nedovršen na političkom polju.

Njegova sudbina je vezana za dva imena - Kohl i Merkel. Prvi je predugo bio na vlasti, a Merkel je, što je za mnoge bilo iznenađenje, vrlo rano došla na vlast. Schäuble je tako prvo bio "prijestolonasljednik" iza Kohla, a potom ugledni i utjecajni političar kojem je njegov cilj – sjesti na kancelarsku stolicu – ostao nedostižan. Brojna fizička ograničenja koja Schäuble ima zbog toga što se kreće u invalidskim kolicima od devedesetih godina prošlog stoljeća su tek kratko igrale ulogu u razmišljanjima Helmuta Kohla i stranke CDU o tome može li Schäuble biti naredni kancelar. To što nije postao kancelar ima druge razloge. Tako je taj političar sa svojih 73 godine starosti neka vrsta paradoksa. On je nedovršeni političar, ali je ipak potajni šef u "glavnom motoru" koji pokreće cijelu Njemačku. I to već više od 30 godina.

Ples s Grcima

2010. je važna godina u životu Wolfganga Schäublea. On je bolestan, a bolestan je i euro. Umjesto za konferencijskim stolom u Bruxellesu, on se nalazi u bolnici. Njegovo tijelo prvo odbacuje jedan novi lijek, a zatim ga muči i infekcija. Slijedi dugi boravak u bolnici, na njegovoj koži se otvaraju rane od ležanja. Nudi ostavku, ali kancelarka to odbija. Pita ga je li u stanju da tri tjedna leži na boku i poručuje: „A onda ćemo vidjeti". Izdržao je, a potom mu je krenulo na bolje. Grci takvu jednu bolesničku priču najbolje znaju pričati.

Već pet godina Schäuble se bori za spas eura, a skoro isto toliko i sa "bolešću" Grčke. Ugovori i dogovori su za njega svetinja. Pokušaji vlade u Ateni da odstupi od onoga što je dogovoreno u okviru programa pomoći, za tog samoprozvanog "čuvara EU blagajne" su neprihvatljivi. I prijašnja vlada u Ateni je testirala njegovo strpljenje i upornost, a nova još više. Sizif, antički junak grčke mitologije, živi kako se čini. Schäuble se neumorno bori za očuvanje eura i pri tome mnoštvo energije troši na rješavanje krize u Grčkoj. Uvijek u skladu s devizom: protiv krize je potrebno boriti se uz više, a ne uz manje zajedničke Europe.

Kako je postao to što jeste

Životopis tog protestanta iz Badena s pruskim osjećajem odgovornosti mogao je inače ispasti i dosta manje opsežan. Njegova supruga sigurno ne bi imala ništa protiv toga. Kao sinu jednog poreznog savjetnika i lokalnog političara CDU-a sposobnost za baratanje brojevima bilo je nešto što ga prati već od malih nogu. Podrazumijevalo se da upiše studij prava i ekonomije. Njegov doktorski rad nosi ne baš uzbudljiv naziv: "Položaj revizora u revizorskim tvrtkama". Ni tu se ne može naslutiti njegov kasniji radni vijek i velika politička karijera. Jedna od vrhovnih pozicija u Poreznom zavodu njegovog rodnog grada Freiburga je u očima njegove supruge Ingeborg bila ispunjenje svih poslovnih snova. Obitelj Schäuble je bila dobro situirana u lijepom gradu koji se nalazi u dijelu Njemačke poznatom po visokom životnom standardu.

Posljednji aktivni sudionik procesa ujedinjenja

Ipak, sve je ispalo drukčije. Helmut Kohl ga je, po preuzimanju funkcije kancelara, 1984. godine pozvao u Bonn. Postao je šef ureda kancelara i na taj način praktično organizator kancelarske moći. Već tada je mladi Schäuble pokazivao svoj autoritet. Nitko i ništa mu nije moglo promaknuti. Kohl ga 1989. nagrađuje funkcijom ministra unutarnjih poslova. Važna, ali ne i najvažnija ministarska pozicija.

Jedan povijesni trenutak ga, međutim, ipak stavlja u središte pozornosti. Te godine postaje "menadžer ujedinjenja", odnosno glavnim pregovaračem u razgovorima o uvjetima pod kojima se odvijao proces ujedinjenja Njemačke. Njegova linija je bila prepoznatljiva. Što više "stare" Savezne Republike Njemačke u novoj ujedinjenoj Njemačkoj i samo onoliko koliko je potrebno ustupaka aktivistima za građanska prava iz DDR-a. Njegova taktika se pokazala uspješnom. Ugovor o ponovnom ujedinjenju Njemačke važi za remek-djelo tog velikog čovjeka iz male provincije.

Udarci sudbine

Činilo se kako će pucnji jednog psihičkog bolesnika koji je samo devet dana uoči službenog ujedinjenja u listopadu 1990. pucao na Schäublea zapečatiti njegovu političku karijeru. Međutim, ta disciplinska utvrda od čovjeka se vratila nazad na političku scenu. Samo nekoliko mjeseci kasnije, u invalidskim kolicima, za koja je prikovan i danas, Schäuble drži svoj najvjerojatnije najznačajniji govor u Bundestagu. Upravo njegove riječi su odnijele prevagu da zastupnici izglasuju preseljenje glavnog grada Savezne Republike Njemačke iz Bonna u ponovno ujedinjeni Berlin.

Schäuble je i prije nego što je Kohl izgubio izbore 1998. godine važio za prijestolonasljednika. Ipak, afera oko tajnih dobrovoljnih priloga za stranku CDU nanosi i njemu štetu. Iako mu nikada nije dokazana konkretna krivnja, Schäuble važi za političara iz "stare garde" koja je uprljala obraz. Prekida kontakt s Helmutom Kohlom, a njegov odnos s Angelom Merkel je opterećen od samog početka. Ona je iskoristila politički trenutak u kojem je CDU pokazivao slabosti, demontažu Kohla s vrha stranke i nepovoljnu poziciju Schäublea kako bi sama posegnula za moći. Schäuble joj, nakon kratkog vremena na čelu CDU-a, mora prepustiti tu poziciju. Njegova politička budućnost nakon Kohla i s Merkel na vrhu CDU-a je bila pod velikim znakom pitanja. Bilo – pa prošlo.

Vjerojatno dugoročni ozbiljni poslovni odnos kancelarke Merkel i ministra financija Schäublea protječe poprilično glatko upravo zbog toga zato što jedno drugom međusobno poštuju svoje funkcije. Angeli Merkel je Schäuble potreban u borbi za stabilizaciju eurozone - ujedno i zbog toga što je euro i politički važan za Njemačku. Schäuble ne može više zauzeti kancelarkino mjesto, ali se poput političkog diva izdvaja iznad ostalih ministara njemačke vlade. On zna koliko vrijedi i stoga si može dopustiti određenu dozu suvereniteta. Vlada mir između, takoreći, dva "alfa-mužjaka".

Politikom protiv hendikepa

No, postoji jedno pitanje koje nitko u Berlinu jednostavno uopće ne postavlja. Iz poštovanja ili zbog toga što je to tabu. A to je pitanje o tome kad će se Schäuble oprostiti od politike. Na narednim parlamentarnim izborima 2017. on će imati 75 godina. Konrad Adenauer je imao 87 godina kad se oprostio od funkcije kancelara. Wolfgang Schäuble još uvijek ne dopušta nikome da mu "zaviri u karte". Politika je njegova strast, kako je to jednom rekao. A ona mu je, dodao je, puno pomogla na životnom putu koji je morao prolaziti u invalidskim kolicima. Kada ga ipak upitaju za njegovu političku budućnost, on samo napravi zagonetnu grimasu. I ništa više od toga.