„Jasno i glasno: niti jedan glas za RN, nema mjesta za RN", poruka je ljevice u Francuskoj u želji zaustaviti zaustavi populističku desnicu Nacionalnog okupljanja - Rassemblement National (RN). U kratkoj kampanji pred drugi krug izbora, ekstremno ljevičarski čelnik stranke „Pobunjena Francuska” Jean-Luc Mélenchon je uvijek iznova isticao ovaj najmanji zajednički nazivnik „Novog narodnog fronta”.

Od ekstremne ljevice i socijalista pa do socijaldemokrata i Zeleni, stranke su udružile snage nakon iznenađujućeg raspuštanja Narodne skupštine prije četiri tjedna. Dogovorili su se istaći samo jednog, zajedničkog kandidata u izbornim jedinicama pa su tako i u prvom krugu 30. lipnja osvojili 28% glasova - i postali druga po snazi politička sila, odmah iza desničarskih nacionalista Marine Le Pen koji su osvojili 29,3%.

Profesoru sociologije Eric Fassin sa Sveučilišta u Parizu je već i zamisao takvog saveza bio nezamisliv jer i među tim strankama ima golemih razlika i sporova. Ipak, predsjednici tri najveće skupine su se uspjeli dogovoriti i bez međusobnog nadmetanja podijelili izborne jedinice. „Stranke su potpuno promijenile politiku i time postigle čudo jedinstva ljevice jedinstva. To nitko nije očekivao. To je neposredna posljedica potpuno novih okolnosti”, misli pariški profesor.

Taktičko povlačenje

No utisak je ostavila svijest o prijetnji desnog nacionalizma na parlamentarnim izborima, koje je predsjednik Macron iznenada raspisao nakon europskih izbora.

Za drugi, odlučujući krug izbora u mnogim izbornim jedinicama su se kandidati ove improvizirane lijeve koalicije povukli kako bi kandidati građanskih stranaka imali više izgleda pobijediti kandidate stranke Le Pen. Ta je taktika neophodna obzirom na način glasovanja u Francuskoj. Već pri ranijim izborima se tako spriječio veći broj mandata RN. Međutim, ovaj puta je situacija drugačija: RN je prema svim anketama snažniji nego ikad prije i vjerojatno će biti najveća frakcija u francuskom parlamentu, druga po veličini će biti Narodna fronta ljevičara, dok će liberalno-centristička stranka "Ensemble" predsjednika Macrona imati daleko manje zastupnika.

Svađe i „groteskni zahtjevi"

71-godišnji Jean-Luc Mélenchon, koji često provocira s anti-izraelskim tezama i teorijama zavjere, ima ambicija postati premijer nakon izbora. No,njegova radikalna i često agresivna retorika nisu bez protivnika niti u lijevom Narodnom frontu. U europskoj izbornoj kampanji Mélenchon se često sukobljavao s socijalističkim europskim zastupnikom Raphaelom Glucksmannom. Glucksmann je izjavio kako se tu uopće više ne radi o izborima za parlament, nego o referendumu treba li Francuska prvi put u svojoj povijesti biti pod vladom desničarskog nacionalizma.

Teoretski i prema posljednjim anketama, možda će biti moguće koalicijom lijevo orijentirane Narodne fronte i Macronovog centra spriječiti vladavinu RN. U praksi je takav scenarij malo izgledan jer predsjednik Emmanuel Macron smatra lijevu koaliciju "četiri puta gorom" od desnice. "Oni ne žele sekularizam. Odbacuju zakone o imigraciji koji nam omogućuju bolje upravljanje. I oni žele groteskne stvari, kao promjenu spolnog identiteta u jednom potezu odlaskom do gradske vijećnice", rekao je Macron u intervjuu za list "Le Parisien". O savez njegove stranke s Narodnom frontom se uopće ne razmatra, ponovio je predsjednik u srijedu nakon sjednice kabineta.

Iz Pete opet u Četvrtu republiku?

Lijeva Narodna fronta podsjeća na slični savez socijalista i komunista u Francuskoj koji su prvi put formirali vladu 1936. godine. To je bila reakcija na proboj nacionalista i fašista u Europi. Današnji savez lijevih ekstremista, socijaldemokrata i zelene stranke traži uvođenje minimalne plaće od 1600 eura, vraćanje dobne granice za odlazak u mirovinu  na 60 godina, kao i druge socijalne izdatke koje bi značile golem teret za državnu blagajnu. Lijeva stranka povrh toga traži trenutno priznanje Palestine kao države, mada želi nastaviti vojnu pomoć Ukrajini u borbi protiv Rusije. Spor se vodi i oko javnih medija: Ljevica traži da one nastave raditi, RN traži njihovo ukidanje.

Profesor sociologije misli kako bi ovi izbori mogli značiti promjenu političkog težišta u francuskoj republici. Predsjednički sustav ove, Pete republike nastao je ultimativnim zahtjevom de Gaullea nakon niza nestabilnih vlada neposredno nakon Drugog svjetskog rata da bi 1958. opet stao na čelo države. Ali raskorak između predsjednika i parlamenta bi u ovim izborima mogao biti toliko golem da bi nužno značio i znatno veću težinu parlamenta prema predsjedniku. "Njegovom riskantnom politikom je Macron je stvorio stanje koje potkopava njegov vlastiti položaj. To vodi položaju predsjednika koji više neće biti tako važan”, misli Fassin. Jer ako sad parlament bude odlučujući u formiranju vlade, onda više neće trebati snažnu osobu kao predsjednika države.