Po vanjštini je Rebekka Haas-Cetin idealna Njemica. Visoka je, vitka, plave kose, plavih očiju. Dok govori, primjećuje se lagani dijalekt iz južne Njemačke. Ona je naime rođena u mjestu Rottweilu, na jugu zemlje. Ova 48-godišnjakinja živi sa suprugom, filmskim djelatnikom Sinanom Cetinom u istanbulskoj četvrti Taksim. Trebala bi biti sretna i zadovoljna. Ali nešto je muči: više nije Njemica. Prije dvije godine morala je u njemačkom konzulatu u Istanbulu vratiti svoju putovnicu. Za nju, jedno traumatično iskustvo. "Želim ponovno dobiti svoju njemačku putovnicu", kaže ona, "nije u redu da više nisam Njemica".

Doktrina koju slijede njemački zakon o državljanstvu je da se posjedovanje više državljanstava treba izbjegavati. S time u Njemačkoj nemaju problema samo ljudi stranih korijena. I Nijemci koji žive u inozemstvu muku muče s time. Na tisuće njih su izgubili njemačko državljanstvo protiv svoje volje, procjenjuje stručnjak za upravno pravo Meinhard Ade. On je nekad vodio Odjel za unutarnju politiku u uredu bivšeg predsjednika države Richarda von Weizsäckera. Sada 69-godišnji pravnik pokušava pomoći bivšim njemačkim građanima da u inozemstvu ponovno postanu Nijemci. Ako su oni preuzeli državljanstvo neke zemlje-članice EU-a, to je jednostavno. Ali za one koji žive izvan EU-a je ponovno dobivanje njemačkog državljanstva gotovo nemoguće. Za to nisu krivi zakoni nego za ova pitanja zaduženi Savezni ured za upravu u Kölnu, tvrdi ovaj pravnik. On je uvjeren da Ured redovito krši zakon i sprečava da Nijemci ponovno postanu Nijemci.

Dužnosnici šute

Savezni ured za upravu se ne želi izjasniti o tomu dobivaju li bivši Nijemci ponovno njemačko državljanstvo i koliko njih ga je tako dobilo. Ne želi se izjasniti niti o Adeovim optužbama. Pri tomu djelatnici ovog ureda nemaju dlake na jeziku kad šalju pismene odgovore podnositeljima molbi za ponovno dobivanje državljanstva. Njemačka Republika mora imati koristi od dodjele svog državljanstva, navodi se u jednom pismu kojeg je dobila jedna bivša Njemica koja živi na Bliskom istoku i koja želi ostati anonimna. A to bi bilo u slučaju da izbor mjesta boravka podnositeljice molbe ili njenog supruga bude u interesu Njemačke. "Budući da je to rijetko moguće dokazati, većinu se molbi za ponovnu dodjelu državljanstva odbija", piše djelatnik Saveznog ureda za upravu.

A toga je Rebekka Haas-Cetin na žalost svjesna. Os 1990. ova snimateljica i filmska djelatnica živi u Istanbulu. Njeno troje djece imaju njemačku i tursku putovnicu. Kad je željela kupiti jedan maslinik saznala je da u Turskoj zemlju smiju kupovati samo turski građani. Stoga je željela, poput svoje djece, steći oba državljanstva. Znala je da prvo mora dobiti takozvanu dozvolu za zadržavanje njemačkog državljanstva. Tako je predviđeno reformom njemačkog zakona o državljanstvu iz 2000. "Tek nakon što sam dobila tu potvrdu, zatražila sam tursko državljanstvo", kaže ona. Time je sve napravila kako treba. Međutim, dobivanje turskog državljanstva je komplicirano. Traje vrlo dugo, točnije - pune četiri godine. "Morala sam ići u jedan državni ured i tamo pjevati tursku himnu, tek sam tada dobila tursku iskaznicu", priča ona.

Potvrda ograničenog trajanja

Ništa ne sumnjajući, jednog je dana nazvala njemački konzulat da bi zatražila novu putovnicu. "Možete li svratiti do nas? Mislim da imate problem", rekao joj je djelatnik na telefon. Otišla je u konzulat. I doživjela šok. Dozvola o zadržavanju njemačkog državljanstva vrijedila je samo dvije godine. Mnogi Nijemci koji žive u inozemstvu uopće ne znaju da trebaju dozvolu ako žele zatražiti i državljanstvo neke druge države, a ako i znaju, mnogima nije poznato da ta dozvola ima rok trajanja, kaže pravnik Ade.

Rebekku Haas-Cetin je ovo saznanje potpuno potreslo. Hoće li moći i dalje redovito posjećivati svoju majku u Rottweilu? Što će biti ako se politički odnosi s Turskom zaoštre? Osjeća se krivom jer nije pazila na rok do kojeg joj vrijedi dozvola. Želi to ispraviti, ali ne zna kako. "To je nesporazum, pa ja sam Njemica", kaže ona.

Nedopustivi uvjeti

No ponovno dobiti njemačko državljanstov iz inozemstva je gotovo nemoguće. Ne zbog toga jer je tako predviđeno zakonima nego zbog toga što Savezni ured za upravu izokreće namjere zakona, ističe pravnik Ade. Prema njegovom mišljenju, ovaj ured na primjer ne smije tražiti da podnositelji molbe moraju dokazivati da se u Njemačkoj mogu sami uzdržavati, i to čak i ako se uopće nemaju namjeru vratiti u zemlju. Ali upravo se to događa.

"Kao domaćica ne raspolažete.... u ovom trentuku nikakvim vlastitim primanjima", navodi se u odbijenici jedne podnositeljice molbe. Ona u Njemačkoj nije završila nikavu školu, nema nikakav zanat i radila je samo "kao priučena prodavačica". Zbog toga se ne može polaziti od toga da se ona u Njemačkoj može sama uzdržavati, zaključuje odgovorni njemački djelatnik. Njen je suprug ženidbom s njom dobio njemačko državljanstvo, i smio zadržati vlastito. I djeca im imaju dvije putovnice. Jedina rođena Njemica u obitljii više nije Njemica jer joj odgovorne vlasti u Njemačkoj to ne dopuštaju.

Neumoljivima su se djelatnici iz Kölna pokazali i u slučaju jedne 75-godišnjakinje koja želi i dalje živjeti u inozemstvu. I ona želi ostati anonimna jer se još uvijek nada da će dobiti natrag državljanstvo - iz jednog jedinog razloga: "Želim umrijeti kao Njemica".