Veliko je nešto drugo. Prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja, skromna parlamentarna većina koju je na početku imala četvrta vlada na čelu s Angelom Merkel je nestala. Dvije tradicionalno najjače stranke, prema rezultatima posljednjeg ispitivanja Deutschlandtrend, trenutno zajedno imaju 47 posto glasova. CDU/CSU ima 29, a SPD 18 posto glasova. Podrška takozvanim narodnim strankama se topi poput polarnog leda.

Stranka Zeleni za socijaldemokratima sada zaostaje za samo tri posto, a AfD ima samo jedan jedini posto manje. Bay, bay tradicionalnim strankama. Konzervativci doduše nešto bolje stoje, ali i njima podrška dramatično opada. Tu je i ovisnost CDU-a od kancelarke. Jednog dana, kada Angele Merkel u politici više ne bude, i ta stranka bi mogla pasti isto tako duboko kao i njezin koalicijski partner SPD.

U istraživanju klimatskih promjena govori se o „tipping points", momentima prevrata, kada se stvari za koje se vjeruje da su stabilne, naglo preokrenu i više ništa nije kao prije. Nešto slično trenutno vidimo u politici. Odavno su prošla vremena kada su stranke Unije i SPD s nekim manjim koalicijskim partnerom mogle formirati vladu. Bivša izvanredna situacija sada je postala nova norma.

Socijaldemokrati su se prvi morali suočiti s tim. Od izbora za Bundestag 2005. godine, etabliranja Partije demokratskog socijalizma (PDS) iz koje je kasnije nastala stranka Ljevice, ljevičarski politički spektar je podijeljen, a SPD bez realne šanse za ostvarenje parlamentarne većine. Slično se sada događa Uniji na desnom krilu s AfD-om i djelomično s FDP-om, koji je u pojedinim točkama čak konzervativniji nego što je CDU Angele Merkel.

Međutim, ako se demokršćani i socijaldemokrati odluče pomaknuti prema političkom centru, izgubit će ideološki konsekventne birače, i na lijevoj i na desnoj strani. Tako je od Velike koalicije nastala Mala koalicija – a uskoro bi moglo biti i „Nema koalicije". To je začarani krug. Činilo se da je takozvana Jamajka koalicija (CDU, Zeleni, FDP) put za izlazak iz spirale, ali njime nije htio poći šef FDP-a Christian Lindner. Je li to dugoročno naštetilo Njemačkoj? Još će se vidjeti. U svakom slučaju, šef liberala je pokazao da ima osjećaj za veliki trend u suvremenoj Njemačkoj. Spremnost na kompromise trenutno se baš ne nagrađuje.

I sada? Kod trendova i začaranih krugova je pozitivno to što većina njih brzo prođe. Prije ili kasnije Njemačka će dobiti neku novu koaliciju. To će u poslijeratnoj Njemačkoj vjerojatno biti prvo spajanje tri parlamentarne stranke. Za pretpostaviti je da bi tada porasla podrška birača demokršćanima i socijaldemokratima. Ipak, rezultat od 40 posto, kako lijevo tako i desno, teško se može zamisliti. Velike koalicije sada će se moći naći još samo u povijesnim udžbenicima.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android