Susannu Ludwig sve podsjeća na njezinu staru veliku ljubav; na Felixa koji je doduše već odavno mrtav ali ga ona ne može zaboraviti. Obavijena tugom ne primjećuje da se u njezinoj blizini već nalazi drugi muškarac ( Fabian) koji se bori za njezinu ljubav. No, najkasnije na stranici 64 Susanne će prepoznati novu šansu i baciti mu se u zagrljaj – zahvaljujući Johanni Buresch, autorici ovog romana.

Johanna već 30 godina piše ljubavne i vestern romane. U međuvremenu ih je napisala više od tisuću; u prosjeku jednog tjedno. „To je zanat kojeg svatko može naučiti. Stvar funkcionira toliko dugo dok vam ne počne smetati anonimnost i toliko dugo dok se pridržavate pravila: happy end, junaci nikada ne smiju biti apsolutno zli a vjerske teme se moraju zaobilaziti“, objašnjava autorica. Njezine priče žive od radnje, od zbivanja i prije svega dijaloga. „Najgore što čitateljima možete ponuditi su stranice u kojima se ne događa ništa, gdje recimo junaci samo o nečem razmišljaju“, priča Johanna Buresch. Osim toga, svaka priča mora imati i neki zaplet, izazov kojim se stvara napetost i koji najkasnije na 64-toj stranici ( znači, na posljednjoj) popušta i kada priča dobiva svoj sretni završetak.

Jednostavan jezik i prepoznatljiv stil

Ironija, satira i sakrivene poruke između redaka, također nikako nisu dobrodošle u literaturi koja se u Njemačkoj naziva – trivijalnom, ili još pogrdnije – šund literaturom.Ona u ovdje postoji još od 18. stoljeća a osnovne karakteristike su jednostavnost izraza, jezik koji pred čitatelje ne stavlja niti najmanje intelektualne izazove dok stil uvijek mora biti približno isti, ili barem prepoznatljiv. U početku, kada su se tek pojavili, ovi romani su bili tiskani na običnom, jeftinom papiru a ukrašavala ih je najviše jedna sličica. U obliku kakvi se danas prodaju na kioscima, u Njemačkoj postoje od 20-tih godina prošlog stoljeća, a svoju su najveću popularnost imali od 50-tih pa sve do početka 70-tih godina.

Međutim, iako će malo tko priznati da ih kupuje i čita, njihova je omiljenost i danas izuzetno velika. Iako, kako primjerice kažu u izdavačkoj kući Bastei Lübbe ( jednoj od vodećih za ovu vrstu tiskovina ), se tiraža zbog pojave džepnih romana i sve jeftinijih knjiga smanjila, oni godišnje na "ljubićima", "vesternima", "krimićima" i znanstveno fantastičnim romanima zarade više od 8,5 milijuna eura.

I Kinezi vole njemačke "krimiće"

Veliki dio odlazi i u inozemstvo. Jedna od najpoznatijih krimi serija „Jerry Cotton“ već je prevedena i objavljena u Kini, dok veliki broj ostalih "krimića" njemačkih autora redovito izlazi i u Belgiji, Nizozemskoj, Češkoj, Francuskoj i Poljskoj. Što se profila čitatelja tiče, u izdavačkim kućama kažu kako ustaljeno mišljenje da ove romane čitaju uglavnom starije i manje obrazovane osobe, u pravilu ne odgovara stvarnosti. „Naše romane čitaju svi, pogotovo znanstvenu fantastiku i trilere, dok su "vesterni" najpopularniji kod starije muške publike. "Ljubiće" najčešće čitaju žene i to u dobi od 35 do 60 godine starosti“, kaže Florian Marzin, glavni urednik spomenute izdavačke kuće Bastei Lübbe.

Iluzije i predvidljivost

Ono što čitatelje najviše privlači ovoj vrsti literature, svakako je njezina nezahtijevnost ali i „uračunljivost“. Čitatelji takoreći uvijek točno znaju što ih očekuje; agent Jerry Cotton koji će uvijek preživjeti, ljubavna priča koja će dobiti svoj sretni završetak, dobro koje uvijek pobjedi zlo. Na pričama kakve se mogu naći i doživjeti u stvarnom životu, očito nitko nije zainteresiran. „Prije nekoliko godina smo pokušali s novom serijom pod naslovom „Moj brak“. Ovdje smo planirali objavljivati priče u kojima dolazi i do rastava, prevara i to i bez happy end-a. No, nije nam uspjelo. Čitatelji žele iluzije i osjećaj sreće. Više od toga ne“, zaključuje urednik Marzin.

Autorica: Marlis Schaum / žt

Odg.ured: A. Šubić