Slovenski filozof Slavoj Žižek tvrdi kako je neoliberalizam u 21. stoljeću umro barem dvaput - prvi put 11. rujna 2001. kao politička doktrina, a drugi put s financijskom krizom 2008. kao ekonomska teorija. Žižek je uvjeren kako kapitalizam više ne može ponuditi ikakvo rješenje sadašnje krize, ali kaže i kako nema definirane alternative liberalnoj demokraciji. „Ja mislim da suvremeni globalni kapitalizam ima toliko antagonizama u sebi da će se to prije ili kasnije, 20 do 30 godina maksimum, radikalno promijeniti ili neka nova apartheid diktatura ili otvorene eksplozije, kaos ili šta. Nešto će eksplodirati, nešto će se desiti“, predviđa Žižek.

Hrvatski filozof i publicist Srećko Horvat smatra kako su i Hrvatska i druge države regije također žrtve unutarnjih napetosti koje kapitalizam ne uspijeva razriješiti, pa su se u određenim trenucima priklonile nacionalizmu. No, to nije nikakva njihova specifičnost. „Dovoljno je sada pogledati na kartu Europe, gdje u Mađarskoj imate desnicu koja je zavladala, gdje je u Beču zavladao jedan političar koji se bori za čistu krv. Dovoljno je pogledati u prošlost što se desilo, zapravo, nakon prve krize kapitalizma u 20. stoljeću – na vlast je došao Hilter, na vlast je došao Musolini“, podsjeća Horvat. On ističe da su pretvorba i privatizacija 90-tih godina u svim novim državama regije stvorile dodatne probleme, a bilježi i neke nove pokušaje na tom tragu: „Čitavog ovog problema, koji dakle izvire iz ovoga, a to je privatizacija, dakle onaj Škegrin manifest za novu privatizaciju, odluke Rohatinskog i slične stvari.“

Uvažavanje glasa javnosti

Mnoge odluke donosene su pod autoritetom nacionalnih vođa, ali građanima je danas dosta takve politike, uvjeren je lingvist Mate Kapović. „Mislim da su ljudi zapravo pokazali da im je dosta lidera“, kaže Kapović. Profesor filozofije politike Žarko Puhovski smatra da to ne treba nikoga u regiji čuditi. „Mi smo imali 70 godina, od stare Jugoslavije prije Drugog svjetskog rata, političke poduzetnike. Sad se pojavljuju poduzetnici u politici. I to je razlika. Dosad smo imali ljude kojima je politika bila medij“, ističe Puhovski promjenu političke agende.

A promjena tipa političara i političke paradigme, koja se oslanja samo na neoliberalni koncept i to u vrijeme kada i administracije najrazvijenijijih država interveniraju za spas svojih gospodarstava, ne prihvaća se dobro u Hrvatskoj i regiji. Ne samo zbog sve većeg broja nezaposlenih i uništenih radnih mjesta, pa i cijelih sektora industrije, nego i zato što se od politike danas traži da više uvažava glas javnosti. Ili, kako je to definirala književna teoretičarka Andreja Zlatar: „Da pokažu da postoje i da, iskreno rečeno, političarima pošalju poruku da ih se mora uzeti u obzir.“

Svi su analitičari suglasni kako nema brzih rješenja za sadašnju krizu.

Koji je izlaz?

Za filozofa Slavoja Žižeka jedina je alternativa ljevica, ali ne socijaldemokratska, koja se kompromitirala pokušavajući, i to neuspješno, popraviti kapitalizam. Upozorava, međutim, kako nema brzih rješenja, pa bi odgovor na kaos mogla biti logika zajedništva. Pritom ističe da, iako nije fanatičan protivnik države blagostanja i socijaldemokracije, najnovija zbivanja u Grčkoj, Irskoj a sada i u Portugalu i Španjolskoj pokazuju kako se približavamo nultoj točki u kojoj će na drugoj paradigmi trebati tražiti rješenja.

Ekonomski analitičari, npr. Slavko Kulić, smatra kako države regije nisu u opasnosti od bankrota, ali bi se s njim mogle suočiti ako se bude nastavila dosadašnja gospodarska politika. Osobito jer su neke od tih država financijski slabije od multinacionalnih kompanija koje u njima djeluju.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm