Petra je imala pedeset godina kada je napustila stalni uredski posao u Berlinu kako bi pokušala pronaći novo radno mjesto. No od tada nije mogla ponovo početi raditi. Jer, najprije se teško razbolio njezin otac, a zatim i majka – Petra je preuzela njihovu njegu. To je sada praktički njezin posao s punim radnim vremenom, posao bez plaće. „Sada spavam manje nego kad sam imala bebu", kaže nam. Mogla bi smjestiti roditelje u starački dom, ali kaže da bi joj to slomilo srce.

„Premalo ljudi shvaća da je briga o nekome zapravo naporan rad", kaže Christina Schallehn, medicinska sestra koja nudi besplatne tečajeve njege u berlinskoj klinici Helios. „Za profesionalne njegovatelje to je posao s radnim vremenom od osam sati dnevno. Ali za rodbinu je to rad od 24 sata dnevno."

Tečajevi poput ovog su popularni u Njemačkoj, zemlji u kojoj oko 70 posto starih i nemoćnih biva njegovano kod kuće. Taj teret uglavnom pada na ženske članove obitelji. U prosjeku žene posvećuju sat i pol dnevno više kućanskim poslovima nego muškarci – od kuhanja i čišćenja do brige o djeci i starima.

To znači da žene u Njemačkoj ne samo da i na poslu zarađuju manje od muškaraca, što znači i manju mirovinu, nego im ni rad u kući ne ide u mirovinski staž. Među članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj Njemačka ima najveću razliku u mirovinama – muškarci primaju čak 53 posto više novaca nego žene.

Posao koji se ne vrednuje

Još je daleko gore u slabije razvijenim zemljama poput Ugande, Zimbabvea, Indije, Filipina… Žene širom svijeta svakodnevno ulažu 12 milijuna sati rada u njegu djece i starih te u kućanske poslove. Kada bi se taj rad plaćao minimalnom satnicom u određenoj zemlji, to bi ukupno bilo nevjerojatnih 11 bilijuna dolara godišnje.

Tu brojku u svom izvještaju, predstavljenom u Davosu, navodi Oxfam, međunarodna organizacija za razvojnu pomoć. „Ne kažemo da treba platiti ovih 11 bilijuna dolara onima koji pružaju njegu, ali ove žene moraju imati materijalnu sigurnost. Kao društva to moramo prepoznati i financirati", kaže Ellen Ehmke iz Oxfama.

Jedan od autora izvještaja Jörn Kalinski dodaje: „Dobra njega je temelj za druge ekonomske aktivnosti. Cijeli gospodarski sustav ne bi funkcionirao bez nje, a mi taj temelj uopće ekonomski ne vrednujemo."

Seksistička nejednakost

Nejednakost u svijetu je drastična. Siromašnija polovica svjetskog stanovništva posjeduje manje od jedan posto ukupnog bogatstva. Istovremeno je čak 45 posto svjetskog bogatstva u rukama 2.153 milijardera. Ali postoji li veza između te nejednakosti i neplaćenog rada koji obavljaju žene?

Svjetski gospodarski sustav je seksistički, pišu autori Oxfamovog izvještaja. Sati koje djevojke i žene ulažu u brigu o kućanstvu i obitelji ograničavaju njihovo školovanje i sudjelovanje na tržištu rada. One zarađuju malo ili nimalo i time gube šansu da postanu financijski neovisne. Osmogodišnje djevojčice troše 30 posto više vremena na pomoć u kućanskim poslovima nego dječaci iste dobi. Kod desetogodišnjaka to je 50 posto više. To već povećava vjerojatnost da će djevojčica ostati kod kuće umjesto da se školuje i zaposli.

Na svjetskoj razini je čak 42 posto žena izvan tržišta rada jer su vezane kućanskim poslovima, dok je kod muškaraca to slučaj sa samo šest posto njih. Oxfam zaključuje: žene rade previše i to često neplaćeno, bez priznanja i – nevidljivo.

U jednom idealnom svijetu, koji opisuju stručnjaci iz Oxfama, ljudi bi trebali moći izabrati hoće li kuhati, čistiti i njegovati članove obitelji – i ne bi trebali osjećati financijske posljedice, bez obzira kakva njihova odluka na kraju bila. Za Petru iz Njemačke to bi možda moglo biti moguće. No za mnoge druge žene na svijetu to ostaje pusta želja.