Gospodine Planert, Vi ste pomagali ljudima iz Bihaća tijekom rata. Sada pomažete migrantima koji u sve većem broju stižu u Bihać i koncentriraju se na području Unsko-sanskog kantona u blizini hrvatske EU-granice. Zašto se lokalno stanovništvo u Bihaću - iako su mnogi od njih i sami bili izbjeglice – "diglo" protiv migranata?

Dirk Planert: "Zato što normalan život za stanovništvo više nije moguć i to više tako ne ide. U Bihaću trenutno živi između 40.000 i 45.000 ljudi, a migranata je, kako se procjenjuje, jer pouzdanih statistika nema, između 4.000 i 6.000. U migrantskom centru IOM-a (Međunarodne organizacije za migracije) nema dovoljno mjesta. Mnogi migranti zbog toga kampiraju u napuštenim objektima ili na livadi pored kampa Bira. IOM se o njima ne brine, jer nisu registrirani. U takvoj situaciji dovoljan je mali broj izgrednika ili kriminalaca da izazove strah među lokalnim stanovništvom. Roditelji ne smiju pustiti svoje kćeri same u grad, jer je bilo napada na njih i oduzimanja mobilnih telefona. Previše je upada u kuće, pljački, nasilnih napada i obračuna noževima među samim migrantima. Građani se više ne osjećaju sigurno. Posvuda su izbjeglice, koje su kreću u grupama. Nedavno je između Afganistanaca i Iračana izbila tuča u gradu. U takvoj situaciji svi na migrante gledaju kao na sigurnosni rizik. Građani Bihaća su puno učinili za izbjeglice koje od 2018. dolaze u Bihać. S vremenom su dolazile u sve većem broju. Istovremeno gradu nitko nije pomogao da se zaoštrena situacija smiri. Građani se naprosto osjećaju ostavljeni na cjedilu - od svih. Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić mi je rekao da novac EU-a za izbjeglice stiže u Sarajevo, a da Bihać do sada nije dobio ni centa. Bihać se dobro snalazio s manjim brojem izbjeglica. Sada se građani osjećaju kao da im se želi oduzeti njihov grad.

Migranti se jako žale na rad IOM-a. Zbog čega?

IOM ne radi dobro svoj posao. Opskrba migranata hranom u njihovom kampu funkcionira, mada se oni žale da je hrana navodno loša i da je nema dovoljno. Migrantski kamp Bira može primiti 3.200 ljudi. Svi oni kojima nije osiguran smještaj od strane IOM-a jer kapaciteti nisu dovoljni, od IOM-a ne dobivaju ništa. Lokalni Crveni križ im dijeli lunch-pakete ali to nije dovoljno. IOM plaća zakupninu za kontejnere u kojima žive izbjeglice. Ti kontejneri su smješteni u tvorničkoj hali za koju se isto tako plaća najamnina. Stavite se u njihovu situaciju. Tu nema zraka, temperatura prelazi 30 stupnjeva. U kampu Bira nema ničega čime bi se ti ljudi mogli baviti: ni TV-a, ni mogućnosti za sport, niti nastave jezika. Oni su tu mjesecima i smrtno se dosađuju. I naravno da idu u grad i svojim ponašanjem i napadima dovode pod pritisak lokalno stanovništvo. Situacija je kao i u ratu: EU odvraća pogled, kao da to sve ne postoji. Bihać je ponovo prepušten sam sebi. A kome da građani vjeruju? IOM-u, UN-? I u ratu su bili ostavljeni na cjedilu.

Grad Bihać je, unatoč protivljenju IOM-a i EU, izmjestio jedan dio migranata na lokaciju Vučjak. Što je tu sporno?

To što je neljudski smještati ljude na bivši deponij smeća. Ljudi koji u blizini imaju vikendice kažu da iz zemlje isparava metan i da se u blizini nalaze stara minska polja. Međutim, da gradske vlasti nisu reagirale i da nisu prije nekoliko dana preselili dio migranata iz Bihaća, koji pri IOM-u nisu registrirani, situacija bi još više eskalirala. Vlada u Bihaću je donijela odluku da izmjesti nezbrinute migrante na lokaciju bivšeg deponija smeća Vučjak pošto nitko nije reagirao - ni EU, ni vlasti BiH-a.

Zbog čega je situacija proteklih dana eskalirala?

Prethodnog petka su napravljene racije u praznim kućama u kojima je bilo oko 300 izbjeglica. Povrijeđena su 4 policajca koja su morala biti prebačena u bolnicu. Potom je više stotina izbjeglica preseljeno u "novi kamp” Vučjak. Bio sam tamo tog dana i vidio nekoliko cisterni s vodom i tri šatora. Nije bilo medicinskog osoblja niti humanitarnih organizacija. U jednom momentu stiglo je policijsko vozilo. Iz auta je izbačen mladi čovjek koji se tresao. Vrištao je od bolova. Policijsko vozilo se udaljilo. Energično sam zatražio od drugih policajaca da pozovu hitnu pomoć koja je došla nakon pola sata. Dok sam se bavio čovjekom koji je bio u životnoj opasnosti – pretpostavljam da se radilo o upali slijepog crijeva - dao sam jednom od prisutnih migranata moju torbu s novcem, dokumentima, fotografskom opremom i ključem od auta, da je čuva. On je mogao pobjeći. Ali, nije. Naravno da među tisućama migranata ima i kriminalaca koji prave probleme, ali većina njih to nije.

Koji je razlog za tako pojačani priljev migranata i izbjeglica u Bihać i USK (Usko-sanski kanton)? Je li moguće da izbjeglice nesmetano ulaze u Bosnu? Vi stalno razgovarate s migrantima. Što oni kažu?

EU granice su zatvorene i samo mali broj migranata ih uspije prijeći. Međutim, izbjeglice se i iz drugih zemalja Balkana šalju u Bosnu. Svejedno gdje migranti prijeđu bh. granicu, usmjeravaju ih prema Bihaću. I to je ono što mi oni sami u razgovoru potvrđuju. Što se događa na granici sa Srbijom ne znam, jer nisam tamo bio. Po pričama migranata izgleda da je tu granicu jako lako prijeći. I u nedjelju ujutro je stiglo 100 novih migranata. Autobusi se zaustavljaju prije ulaska u Bihać, daleko od grada i tu iskrcavaju migrante, da ne bi bili vraćeni. Ostatak puta do grada moraju doći pješice.

Sve je više tvrdnji da hrvatski policajci vraćaju u Bihać i one migrante koji u Hrvatsku nisu ušli iz Bosne. Ima li u tome istine?

Ovdje sam upoznao migrante koji su uspjeli doći čak do Slovenije. Onda su uhvaćeni, ubačeni u autobuse i policijska vozila i na kraju predani hrvatskoj policiji. Ona ih je potom odvela na granicu s Bosnom i otjerala u pravcu Kladuše i Bihaća. Ti tzv. „push backs" predstavljaju kršenje EU-zakona, jer izbjeglice imaju pravo na području EU-a podnijeti molbu za azil. Taj zakon međutim postoji samo na papiru. Hrvatska policija tu odrađuje prljavi posao za EU.

Što rade vlasti u Sarajevu?

Zapravo ništa, za razliku od lokalnih vlasti u Bihaću, koje su omogućile jednom broju izbjegličke djece da idu u školu i uključile ih u muzičke i slične projekte. Ali, odakle tako malom gradu novac kojim bi se zbrinjavale i izdržavale izbjeglice na tako dug vremenski period. Slanjem izbjeglica na lokaciju Vučjak, vlasti Bihaća su u petak poslale nedvosmislen signal: granica EU-a je od bivšeg deponija smeća udaljena samo 5 kilometara.

EU i IOM su, međutim, kritizirali potez vlasti Bihaća da izbjeglice prebace na lokaciju Vučjak?

Jedan suradnik IOM-a odnosno UN-a se oglasio preko bosanskog online portala i zatražio od vlasti Bihaća da odmah omogući migrantima koji su prebačeni na bivši deponij smeća da se vrate u grad. On je, naravno, u pravu. Ali mene to podsjeća na situaciju tijekom rata u BiH: UN priča, ali ništa ne radi. IOM je odavno trebao podignuti pravi kamp za migrante. To je konačno njihov posao. EU sada namjerava poslati paket od 13 milijuna eura navodno za novi migrantski centar u Bihaću. Kada će on biti gotov? I kako će to sve funkcionirati, s obzirom da koliki su razmjeri korupcije? Saznao sam da IOM ima 100 kontejnera koji stoje u Sarajevu. Nisam ih vidio, ali su mi to rekli lokalni novinari. Zašto se ti kontejneri ne prebace u Bihać, izvan grada, i ne napravi normalno izbjegličko naselje, gdje ljudi ne bi, kada izađu iz kontejnera, bili u tvorničkoj hali nego na zraku?

Koristi li se migrantska kriza da bi se još više destabliziralo zemlju?

Da, jer se dopustilo da do nje dođe. To se htjelo. Migranti znače novac. Uvijek na njima netko zarađuje, a pritom se takva situacija koristi i u političke svrhe.

Kako bi Njemačka i EU mogli pomoći u smirivanju situacije s migrantskom krizom u BiH?

Migranti bi se morali raspodijeliti po gradovima, kako unutar BiH-a, tako i unutar EU-a i onda ne bi bilo problema. Ne smije se dozvoliti da sav teret bude prebačen na jedan gradi i da situacija tako eskalira. Ali, tu se ne radi isključivo o ljudskim pravima, već i o glasovima birača i općem neraspoloženju prema migrantima koje je u Njemačkoj izazvao AfD (desno populistička stranka Alternativa za Njemačku). Sredstva EU-a namijenjena migrantima moraju se slati tamo gdje se migranti nalaze, a ne u Sarajevo. A EU daje novac i ne kontrolira na što se on troši.

Dirk Planert je njemački radijski i televizijski novinar koji je od 1993. do 1995. dostavljao humanitarnu pomoć građanima Bihaća. Nakon izbijanja migrantske krize u Bosni, Planert nastavlja sa svojim humanitarnim radom u Bihaću i pomaže Udruženju građana Solidarnost, humanitarnoj organizaciji iz Bihaća, u zbrinjavanju izbjeglica.