Tko u Gvineji Bisao želi igrati nogomet, mora biti spreman na sve! Uvjeti nisu lagani. Samo nekoliko terena u cijeloj zemlji zadovoljava međunarodne standarde. U pravilu se igra na (prašnjavoj) cesti ili poljima. Mladi nogometaši uglavnom su bosi, oni nemaju novca za kopačke.

U Gvineji Bisao nogomet igraju obećavajući talenti. Ali gotovo nitko za njih ne zna, nema ciljanog poticanja nogometne mladeži. Nakon vojnog puča 2012. zemlju potresaju gospodarska i politička kriza. Zbog štrajkova škole često ne rade. Mladi skraćuju vrijeme igrajući nogomet.

Nema ni organiziranih treninga, a ni kvalificiranih trenera. Igrači sami biraju svoje (omiljene) pozicije u momčadi. Svi bi naravno htjeli igrati u napadu. I mladi u Gvineji Bisao vrlo dobro znaju da u svijetu profesionalnog nogometa najbolje zarađuju golgeteri!

Maurício Sissé je iznimno agilan igrač i ima nadimak "Messi". 10-godišnjak je siroče, ne vjeruje da će se njegova domovina ikada plasirati na Svjetsko prvenstvo (SP). Zato sanja o tome da jednoga dana na SP-u zaigra u dresu Portugala. Financijski ga podržsava jedan poduzetnik koji se nada da će njegov "Messi" jednoga dana biti pozvan u neki europski centar za mlade i nadarene igrače.

Aliu Seidi ima osam godina, ide u drugi razred. I on sanja o nogometnoj karijeri. Njegovi roditelji nemaju dovoljno novca za financiranje profesionalnog treninga. Ali Aliu je ambiciozan: svako jutro rano ustaje kako bi na prašnjavom terenu u São Domingos trenirao nekoliko sati.

Martinho Sá živi od uzgoja riže. A kad ne radi, on odlazi u Akademiju Fidjus di Bideras u Bisauu, kako bi trenirao nogomet. To je jedan novi nogometni centar. Sá nam priča kako se nekoliko puta do sada ozlijedio zbog toga što su nogometni tereni u njegovoj zemlji u katastrofalnom stanju.

U Gvineji Bisao već deset godina se igra i "Campeonato Defeso". To je ulična liga, natjecanje amatera. Utakmice prati i po nekoliko stotina gledatelja. Prava prilika igračima da se po prvi put prezentiraju brojnijoj publici...

Saído Baldé ima tek sedam godina. Rođen je u selu Pelundo, na krajnjem sjeveru Gvineje Bisao. Kaže da još nikada na TV-u nije odgledao neku nogometnu utakmicu. U Pelundu nema struje. U jutarnjim satima na teren stiže bez doručka, njegova obitelj, kao i brojne druge obitelji u Gvineji Bisao novca imaju samo za jedan objed dnevno.

Gol na ovoj slici je napravljen od bambusovog drveta.... Sad samo da se pojavi ostatak ekipe i utakmica može početi!

Bez profesionalne pomoći, bez stručnog nadzora na treningu i sustavne izobrazbe, teško da će igrači iz Gvineje Bisao održati korak s konkurencijom. Nacionalna reprezentacija se trenutno nalazi na 183. mjestu FIFA-ine ljestvice - čak i iza Bahama! Potencijale se ne koristi, a motiviranih igrača na zapadu Afrike ne manjka.

Tko u Gvineji Bisao želi igrati nogomet, mora biti spreman na sve! Uvjeti nisu lagani. Samo nekoliko terena u cijeloj zemlji zadovoljava međunarodne standarde. U pravilu se igra na (prašnjavoj) cesti ili poljima. Mladi nogometaši uglavnom su bosi, oni nemaju novca za kopačke.

U Gvineji Bisao nogomet igraju obećavajući talenti. Ali gotovo nitko za njih ne zna, nema ciljanog poticanja nogometne mladeži. Nakon vojnog puča 2012. zemlju potresaju gospodarska i politička kriza. Zbog štrajkova škole često ne rade. Mladi skraćuju vrijeme igrajući nogomet.

Nema ni organiziranih treninga, a ni kvalificiranih trenera. Igrači sami biraju svoje (omiljene) pozicije u momčadi. Svi bi naravno htjeli igrati u napadu. I mladi u Gvineji Bisao vrlo dobro znaju da u svijetu profesionalnog nogometa najbolje zarađuju golgeteri!

Maurício Sissé je iznimno agilan igrač i ima nadimak "Messi". 10-godišnjak je siroče, ne vjeruje da će se njegova domovina ikada plasirati na Svjetsko prvenstvo (SP). Zato sanja o tome da jednoga dana na SP-u zaigra u dresu Portugala. Financijski ga podržsava jedan poduzetnik koji se nada da će njegov "Messi" jednoga dana biti pozvan u neki europski centar za mlade i nadarene igrače.

Aliu Seidi ima osam godina, ide u drugi razred. I on sanja o nogometnoj karijeri. Njegovi roditelji nemaju dovoljno novca za financiranje profesionalnog treninga. Ali Aliu je ambiciozan: svako jutro rano ustaje kako bi na prašnjavom terenu u São Domingos trenirao nekoliko sati.

Martinho Sá živi od uzgoja riže. A kad ne radi, on odlazi u Akademiju Fidjus di Bideras u Bisauu, kako bi trenirao nogomet. To je jedan novi nogometni centar. Sá nam priča kako se nekoliko puta do sada ozlijedio zbog toga što su nogometni tereni u njegovoj zemlji u katastrofalnom stanju.

U Gvineji Bisao već deset godina se igra i "Campeonato Defeso". To je ulična liga, natjecanje amatera. Utakmice prati i po nekoliko stotina gledatelja. Prava prilika igračima da se po prvi put prezentiraju brojnijoj publici...

Saído Baldé ima tek sedam godina. Rođen je u selu Pelundo, na krajnjem sjeveru Gvineje Bisao. Kaže da još nikada na TV-u nije odgledao neku nogometnu utakmicu. U Pelundu nema struje. U jutarnjim satima na teren stiže bez doručka, njegova obitelj, kao i brojne druge obitelji u Gvineji Bisao novca imaju samo za jedan objed dnevno.

Gol na ovoj slici je napravljen od bambusovog drveta.... Sad samo da se pojavi ostatak ekipe i utakmica može početi!

Bez profesionalne pomoći, bez stručnog nadzora na treningu i sustavne izobrazbe, teško da će igrači iz Gvineje Bisao održati korak s konkurencijom. Nacionalna reprezentacija se trenutno nalazi na 183. mjestu FIFA-ine ljestvice - čak i iza Bahama! Potencijale se ne koristi, a motiviranih igrača na zapadu Afrike ne manjka.