"Zašto se u banke više nema povjerenja?", pita se već tjednima u jednoj TV-reklami šefica jedne filijale Commerbanke. Naravno, jako moderno, tijekom jutarnjeg jogginga kroz poslovno središte Frankfurta. Reklama dobije nove dimenzija ako se malo baci oko na poteze koje je, trenutno druga po redu najveća banka u Njemačkoj, učinila posljednjih godina.

Pomoć poreznih obveznika

Na pitanje zašto se u banke više nema povjerenja, odgovara odvjetnik i zaštitnik dioničara ove banke Klaus Niedling. "Prošle su nas godine na skupu dioničara uvjeravali da se treba usredotočiti na brodogradnju. Nekoliko mjeseci kasnije je ovaj segment završio u odjelu koji se bavi propalim slučajevima. To je uvijek tako, prvo se zaklinju u neki projekt a zatim se postupa potpuno drugačije", žali se Niedling na postupke uprave banke. Promašeni potezi uprave u Commerzbanku imaju tradiciju. Prilikom kupovine Dresdner Bank prije četiri godine uprava je također hvalila ovaj potez kao posao stoljeća. No, tada je došla kriza i država je poreznim novcem morala spasiti bankarskog diva od propasti. "Nitko nije ni htio čuti za rizike iako su bili više nego očigledni. Nekoliko mjeseci nakon toga Commerzbank je bila na rubu stečaja i za to nije bila kriva kriza nego potpuno promašeni potezi menadžmenta", kaže neovisni financijski analitičar Dieter Hein.

Lista propalih projekata

Epilog grešaka menadžmenta: 2009. Commerzbank je spašen državnim sredstvima i to u visini od 18 milijardi eura. Commerzbank spada u onu kategoriju banaka koje se u bankarskom žargonu opisuju kao "too big to fail" dakle prevelike da bi se dopustilo da propadnu jer bi time, tako su barem vjerovali političari, bila prouzročena još veće šteta. Nakon toga je država postala suvlasnikom s vlasničkim udjelom od 25 posto. Lista promašaja bankarskog diva ne prestaje s kupnjom Dresdner Bank. Tu je još i kreditiranje skupih brodogradilišnih projekata u trenutku kada se više nitko nije zanimao za ovu branšu kao i kreditiranja Detroita, grada u financijskim problemima. Commerzbank je postao noćna mora koju financiraju porezni obveznici. Vrijednost dionica ove banke pala je od 2008. za 95 posto, sa 140 na šest eura po dionici! Jedan dio dionica država je nedavno prodala, naravno s velikim gubitkom. Trenutno, manje od dva mjeseca uoči parlamentarnih izbora, se nitko u Saveznoj vladi ne usudi spominjati Commerzbank pa je tako obustavljena daljnja prodaja dionica posrnule banke. Mnogi se osim toga nadaju da bi se Commerzbank, koja trenutno prolazi kroz burne reforme, kad-tad mogla oporaviti što bi utjecalo na rast vrijednosti dionica.

Smijeniti upravu

Reforma obično znači rješavanje troškova a to su u pravilu radnici. No ni masovna otpuštanja ne jamče da će se Commerzbank izvući iz problema. Stoga i ne čudi agresivna atmosfera naspram vodstva banke koja se mogla osjetiti na posljednjem okupljanju dioničara. "Nesposobnjakovići u odijelima" bio je jedan je od blažih povika menadžerima na pozornici. Da je sadašnje vodstvo samo sidro koje otežava oporavak banke, vjeruju i neovisni analitičari. "Bilo bi najbolje izbaciti kompletno vodstvo i zamijeniti ih potpuno novim ljudima koji nemaju veze s promašajima u prošlosti", smatra analitičar Dieter Hein. On smatra da bi isto trebala, kao najveći dioničar, tražiti i sama država. No uoči izbora nikakvo dizanje buke oko osjetljive priče o spoju države i Commerzbank nije poželjno.