Vrste ukopa, način održavanja groba, karmine, posmrtni govori, osmrtnice u novinama – sve su to popratni elementi nečega što se događa svakodnevno. Svake godine u Njemačkoj umre oko 935.000 ljudi. No primjetan je i jedan fenomen: groblja su sve praznija. O tom, ali i drugim aspektima pogrebne kulture za DW govori Oliver Wirthmann iz Udruge pogrebne kulture iz Düsseldorfa.

DW. Gospodine Wirthmann, društvo u Njemačkoj se mijenja, a u taj proces pripada i promjena kulture pokapanja. Koje su promjene najupadljivije?

Oliver Wirthmann: Već godinama pratimo masovni trend kremiranja, U pravilu u Njemačkoj postoje samo dva oblika ukopa: klasični ukop u zemlju ili kremiranje. Jadan od ta dva oblika je obveza. Posljednjih godina kremiranje je uzelo prevagu. 62 posto svih umrlih u prošloj godini je bilo kremirano, deset posto više nego prošle godine. A trend je u porastu.

Drugi trend je individualni obred koji se više ne ravna prema tradiciji nego se postavlja pitanje: koji oblik ukopa najviše odgovara preminulom.

Postoje li uz klasični ukop i kremiranje i još neki, tipično njemački oblici sahrane?

Tipično njemački je to da se radije ne eksperimentira kao što je možda slučaj u drugim kulturama. Prosipanje pepela iz balona ili konzerviranje koje otvara mogućnost oživljavanja u nekom kasnijem razdoblju je u Njemačkoj rijetkost. Nijemci više vole tradiciju jer u tradiciji je lako pronaći uporište i orijentaciju.

Javnu dimenziju žalosti ne treba zanemariti

Koje tradicije se posebice njeguju?

Prije svega je tu groblje kao javno mjesto javnog i privatnog žalovanja. Ovdje možete žalovati individualno, a to je mjesto dostupno i drugima. Javna dimenzija žalovanja je važna. Groblje je dakle vrlo važno mjesto isto kao i sama pogrebna ceremonija.

Zašto se u Njemačkoj urne s pepelom ne smiju držati kod kuće?

To je povezano sa psihologijom žalovanja, ali ima i kulturnu pozadinu. Žalovanje je javni čin i netočno je govoriti „to je moja stvar". Ima i drugih koji imaju pravo na tugu.

Može li se govoriti o nekim nadolazećim trendovima?

Mi polazimo od toga da će kultura žalovanja biti raznovrsnija, šarenija i raznolikija između ostalog i zbog migracije. Postoje impulsi iz drugih kultura koji utječu na našu. A i kulture useljenika su također pod utjecajem naše. To su kretanja u više smjerova.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android