Geert Wilders je i inače poznat po tomu što jasno izriče svoje stavove, ali se do sad nije protivio članstvu Nizozemske u Europskoj uniji. Uoči prijevremenih izbora on je konačno "okrenuo ploču": "Euro nije nikakav novac, on nas samo košta našeg novca. Europska unija je nesreća za Nizozemsku", čuje se u izbornom spotu njegove Stranke za slobodu.

Zapravo su izbori u Nizozemskoj i postali nužni od kako su Wilders i njegova stranka uskratili podršku manjinskoj koalicijskoj vladi liberala i kršćanskih demokrata prilikom odluke o novom paketu mjera za stabilizaciju zone eura. Štoviše, on je tužio nizozemsku vladu protiv ratificiranja europskog stabilizacijskog fonda ESM, ali je nadležni sud u Haagu odbio Wildersovu tužbu. Doduše, u obrazloženju sud ne odlučuje, je li populist bio u pravu ili nije - nego samo tvrdi kako nije na sudu, nego na oba doma parlamenta Nizozemske da donosi političke odluke.

Onda politikom - protiv Europe

Utoliko je nizozemski populist onda svojim, političkim mjerama odlučio "spasiti" Nizozemsku i imetak njezinih građana: "Mi moramo plaćati milijarde za Grčku, sada i Španjolska treba našu pomoć, kao i Portugal i Cipar. Skoro će možda doći i Italija, trule banke, trule zemlje i vi sve to morate platiti", objašnjava Wilders građanima Nizozemske.

Zapravo je malo zemalja u Europi koje su, kao Nizozemska, imale tolike gospodarske koristi od ukidanja granica. Ali riječi Wildersa i dalje nailazi na odobravanje mnogih Nizozemaca tako da je njegova Stranka za slobodu na trećem mjestu od deset stranaka koje su ušle u parlament. Doduše, tamošnji populisti do sada su u Nizozemskoj bili u ugodnoj poziciji prigovarati tamošnjoj vladi, ali ne i preuzeti odgovornost upravljanja zemljom. Malo je vjerojatno da će to uspjeti i na predstojećim prijevremenim izborima - ali je i dalje veliko pitanje, tko bi u Nizozemskoj uopće mogao osvojiti dovoljno glasova da formira stabilnu vladu.

Prema posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja u Nizozemskoj i dalje najviše podrške uživa trenutni premijer, konzervativno-liberalan Mark Rutte. Ali njegova stranka niti nakon izbora 2010. nije uspjela formirati koaliciju kojom bi imala većinu u parlamentu, a čak i s potporom Wildersovih populista je u Parlamentu bila u većini za samo jedan zastupnički glas.

"Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska"

Ali čak i protueuropske izjave Wildersa nisu toliko političko iznenađenje koliko činjenica kako su se prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja nizozemski socijalisti uspeli na drugo mjesto po popularnosti u toj zemlji. Ovdje nije riječ o nizozemskim socijaldemokratima koji su već često bili na vlasti u Haagu, nego o Socialistische Partij, političkoj stranci nastaloj u sedamdesetima na temelju simpatija određenih krugova u Nizozemskoj prema Mao Ce-tungu i "kineskom putu". SP još i danas oštro kritizira kapitalizam i traži demokratizaciju društva, osobito gospodarstva.

Na čelu socijalista je simpatičan učitelj Emile Roemer i nije baš posve nemoguće da se na prijevremenim izborima dogodi nemoguće i da kraljica njemu povjeri formiranje vlade. Zapravo bi i on imao podjednake probleme kao i konzervativni Rutte - jer gotovo nikakvom matematičkom kombinacijom, prema trenutnim ispitivanjima raspoloženja nizozemskih birača, nije moguće stvoriti koaliciju stranaka sličnih političkih uvjerenja a da bi onda imale većinu u Parlamentu.

Trenutno bi stabilnost mogla jamčiti jedino koalicija socijalista Roemera i liberala Ruttea - ali zbog različitih političkih uvjerenja, jedva da itko vjeruje kako bi se njih dvojica mogli naći u istoj vladi. Utoliko se silom prilika stalno razmišlja o populistima i Stranci za slobodu - makar više nitko niti ne razmišlja o koaliciji s Wildersom.

Jer bez obzira na njegove izjave protiv Europe, Wilders polako ipak gubi podršku među Nizozemcima. Povrh toga se pokazalo kako je "Mozart" - kako zovu Wildersa zbog njegove valovite frizure - i više nego nepouzdan politički partner. Nakon ovog pada vlade, Rutte više ne pomišlja računati na populiste - a socijalisti će i inače radije sjediti u oporbenim klupama nego ovisiti o Wildersu i njegovim populistima.