Izmišljena židovska obiteljska priča
5. lipnja 2019
"Posao Yad Vashema je prikupljanje dokumentarne građe u Izraelu o svim Židovima koji su dali svoje živote, koji su se borili i pobunili protiv nacističkog neprijatelja i njegovih pomagača. Njihova imena i njihove uspomene trebaju biti ovjekovječene (...)", piše na samom vrhu spomenice iz Yad Vashema, središnjeg izraleskog spomen područja žrtvama Holokausta.
Formular može svazko pronaći na internetu i poštom ili digitalno poslati u Izrael. Postavlja se pitanje o imenu, mjestu stanovanja i zanimanju s ciljem da se održi kultura sjećanja i da se barem jednom dijelu od oko šest milijuna žrtava Holokausta da identitet.
Osmog rujna 2013. godine je taj formular ispunila i Marie Sophie Hingst iz Njemačke - međutim ona nije napisala istinu. Tako je primjerice ova povjesničarka, koja sada živi u Irskoj, u formularima navela da je veći dio - 22 člana - njene obitelji izgubilo život u Holokaustu. Njemački magazin Der Spiegel je međutim nedavno objavio istraživački tekst u kojem navodi da je ova priča izmišljena.
Svećenikova kćer
Nakon provedenog istraživanja u gradskom arhivu Stralsund, der Spiegel piše da Hingst potječe iz jedne protestantske obitelji. Njen djed navodno uopće nije bio zarobljenik u koncentracijskom logoru Auschwitz, kako ona navodi, već protestantski svećenik.
I za preostalu 21 navodnu žrtvu Holokausta u arhivu nije bilo moguće pronaći tragove - ni u digitalnoj zbirci Međunarodnog servisa za traženje nestalih, ni u spomen-arhivu Auschwitza ili u knjizi sjećanja Saveznog arhiva za žrtve nacionalsocijalističkog protjerivanja Židova u Njemačkoj, piše Spiegel.
Ipak Marie Sophie Hingst je proširila svoju fiktivnu porodičnu priču na različite načine: U predavanjima, ili u svom blogu "Read on my dear, read on" (blog ima gotovo 240 000 redovitih čitatelja, no trenutno ga, vjerojatno zbog atkualnog povoda, uopće nije moguće otvoriti), kao i u razgovorima sa studentima.
Želja za pažnjom kao motivacija?
Prve godine u Dublinu, kako je rekla u razgovoru za Spiegel, bile su za nju vrlo teške. Ona nije poznavala gotovo nikoga, kaže da je bila izolirana. U to vrijeme je Hingst započela pisati svoj blog, stvorila za sebe neku vrstu "zamjenske domovine", a sebe kao navodnog potomka žrtava Holokausta je istodobno učinila interesantnijom od "ostalih Nijemaca".
Za svoj rad, govorenje o patnjama svojih navodnih židovskih predaka, Hingst je dobila brojna priznanja. 2017. godine je proglašena "blogericom godine". U godini nakon te joj je "Financial Times" u natjecanju za najbolji esej dodijelio nagradu "Future of Europe". I tu je Hingst govorila o svojoj navodnoj židovskoj obitelji, te je uspoređivala svoju sudbinu sa sudbinom izbjeglica koje su danas nasukane na europskim obalama. Za to je dobila je puno pljeska.
"Jedini dokaz o postojanju jedne žrtve Holokausta"
Tim "Zlatnih blogera", koji je Hingst 2017. godine proglasio blogerkom godine, sada je na Twitteru napisao kako moli dobitnicu nagrade da dâ izjavu, te ju savjetuje da reagira na optužbe. A glasnogovornik Yad Vashema je za njemačku novinsku agenciju dpa rekao da je formular, koji je ispunila Hingst, predat stručnjacima na daljnje istraživanje.
On je uz to rekao: "Često su spomenice jedini dokaz o postojanju žrtava Holokausta." One, nakon što budu predane, bivaju provjerene kako bi se verificirale osnovne informacije kao što su biografski i geografski navodi, rekao je on. U osnovi se, kako kaže, polazi od toga da su formulari iskreno ispunjeni, a u konačnici je osoba, koja ih ispunjava, odgovorna za sadržaj. Glasnogovornik je priznao: "Ovaj postupak nije u potpunosti siguran (...)".
Odjednom samo još literatura
Reakcija Marie Sophie Hingst nakon o otkrića bilo je iznenađujuće. Ona je preko svog odvjetnika magazinu Spiegel priopćila da su tekstovi na njenom blogu "zahtijevali značajnu mjeru umjetničke slobode". "Ovdje je riječ o literaturi, ne o novinarstvu ili historiografiji." K tomu ona navodno nije "ni u jednom trenutku" u "okviru tekstova s realnim podacima o svojoj vlastitoj obiteljskoj povijesti širila neistine". Doduše ona je, kako je naveo odvjetnik, "listu od 22 osobe iz ostavštine njene bake" predala Yad Vashemu, ali ju sama nije provjerila.
Slučaj Marie Sophie Hingst nije jedini u kojem se izvlači korist iz bolne povijesti Židova tokom Drugog svjetskog rata - bilo da je riječ o financijskim razlozima, bilo da se radi o pokušaju privlačenja pažnje.
Tako je tek krajem prošle godine na svjetlo dana izašlo da je dugogodišnji predsjednik židovske zajednice Pinneberg u njemačkoj saveznoj zemlji sa sjevera Schleswig-Holsteinu, Wolfgang Seibert, također bio izmislio svoje židovsko podrijetlo: Doduše je njegova hraniteljska obitelj bila židovska, ali njegovi biološki roditelji to nisu bili.
Financijsku prednost je vjerojatno željela i Belgijanka Monique de Wael kada je pod pseudonimom Misha Defonseca 1997. godine objavila knjigu "Preživjeti s vukovima". U njoj je opisala svoj bijeg kao osmogodišnje djevojčice preko Belgije, Njemačke i Poljske dok su je pratili vukovi, pa je na kraju bila primljena u njihov čopor. Ali: I ovo je bila izmišljenja priča i autorica je morala izdavaču platiti 22,5 milijuna dolara (16,3 miliona eura) za kaznu.
Marie Sophie Hingst, za razliku od Seiberta i Defonsece, nije napravila prevaru u pravnom smislu. No svi oni su zavarali javnost, pokazali nedostatak poštovanja prema kulturi sjećanja i ismijali žrtve Holokausta.