Dok se o cijeni plina govori non-stop tijekom cijele ove godine, o detaljima računa i ogromnoj pomoći države - između ostalog zbog opće skupoće i zbog nadolazeće zime i grijanja za koje se koristi u domaćinstvima - centralno grijanje, za koje se takođe koristi plin, potpuno je izvan vidokruga i kontrole politike.

Prema navodima njemačkog udruženja energetske industrije BDEV - 67 posto centralnog grijanja ovisi o fosilnim gorivima: toplane rade uglavnom na plin (47 %) i ugljen (20 %), a samo 17 % dolazi iz obnovljivih izvora energije. Pritom se oko 14 posto kućanstava u Nemačkoj grije preko toplane.

Svatko ima svoju formulu

Udruge za zaštitu potrošača navode kako toplane u Njemačkoj imaju prevelike slobode kada je u pitanju formiranje cijene. Postoji osnovna cijena nezavisna od potrošnje i radna cijena, zavisna od potrošnje - ali u kojem omjeru što ulazi u konačni iznos - to svatko određuje sam. Nema općevažećih zakonskih okvira kako treba formirati cijenu centralnog grijanja.

Praksa je često ovakva: opskrbljivač EsWe u Wiesbadenu, na primjer, uključuje 70 posto cijene plina u radnu cijenu - iako više od 60 posto toplinske energije dobija iz elektrane koja radi na otpadno drvo. A u općini Poing kod Münchena korisnici su bijesni na Bayernwerk jer u svoju cijenu ne uključuje visok geotermalni udio od 80 posto – što kompanija doduše negira. Takvih je primjera puno širom zemlje.

Regionalni i komunalni monopoli

Werner Dorß je specijalist za energetsko pravo i traženi stručnjak za centralno grijanje. On kaže da se ovo tržište u Njemačkoj sastoji uglavnom od regionalnih ili općinskih monopolista. Problem je pritom što ni Savezni ured za kartele, ni Savezna agencija za mreže nisu odgovorne za daljinsko grijanje. „U zakonu o energiji riječ toplina se uopće ne pojavljuje. To znači da tu imamo važno tržište, koje će u budućnosti postati još važnije, a ne podliježe nikakvoj kontroli ili nadzoru", kaže Dorß.

On objašnjava da mnoga od tih poduzeća i dalje žive „u prošlosti", te da je broj inovativnih isporučitelja mali: „A to nije dobro za centralno grijanje, koje je zapravo dobar proizvod".

Skoro svaka peta toplana ne objavljuje svoje cijene na internetu

Tekst u njemačkom Pravilniku o centralnom grijanju iz 2021. je nedvosmislen: komunalna poduzeća moraju objaviti na pristupačan način na internetu „sve propise o cijenama, klauzule o usklađivanju cijena i komponente cijena".

To zvuči sasvim logično, jer i svaki kupac plina ili struje može brzo saznati trenutne cijene tih enrgenata jednim klikom miša.

A toplane bi svoje kupce morali obavijestiti ne samo o cijeni, već i o gubicima u mreži, odnosno o tome koliki postotak topline se gubi na putu od proizvodnje do zgrade koja se grije. Ali mnogi to ne rade: u 63 posto slučajeva, prema slučajnom uzorku, nije bilo informacija o gubicima mreže.

Nemamo ljudi, nemamo online stranicu

Branša centralnog grijanja u Njemačkoj još uvek kaska za vremanom. To pokazuje opširan uzorak Saveznog udruženja potrošačkih organizacija (vzbv) koji je dostupan javnom servisu Hessische Rundfunk (HR).

U lipnju su energetski stručnjaci pregledali web stranice 330 isporučitelja centralnog grijanja koji zajedno upravljaju s 799 toplinskih mreža u Njemačkoj. Rezultat: 18 posto kompanija uopće ne objavljuje cijene na internetu. A za 34 posto su podaci o cijeni netočni ili nepotpuni.

Udruženje ove branše AGFV opravdava nedostatak informacija o cijenama činjenicom da im u pojedinim slučajevima nedostaju „ljudski resursi". Udruženje takođe napominje da nemaju svi komunalni ponuđači „svoju stranicu na internetu".

Promjene su, međutim, u pripremi. Tako je u ministarstvu gospodarstva već na stolu prijedlog izmjene Pravilnika o centralnom grijanju. Između ostalog, u tom dokumentu se poziva na „isključivo korištenje slobodno dostupnih i zvanično priznatih indeksa cijena”. Osim toga u cijene bi trebali biti uključeni samo oni energenti „koji se doista koriste u proizvodnji daljinskog grijanja".

dr(HR)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu