Ovih 2 bilijuna i 172,9 milijardi eura je dug kojeg je koncem 2020. nagomilao javni sektor na svim razinama - dakle savezna vlada, pokrajine i općine i u svim sektorima, od proračuna pa do socijalnog osiguranja prema "ne-javnim" zajmodavcima. To znači dug prema privatnim novčarskim institucijama, fondovima ili drugim poduzećima kako u Njemačkoj, tako i u inozemstvu.

Njemački ured za statistiku (Statistische Bundesamt) još nikad nije zabilježio takvu eksploziju duga: u godini izbijanja pandemije se on povećao za 273,8 milijardi eura, dakle za čitavih 14,4%. Preračunato po stanovniku, njega sad prosječno steže dug od 26.141 eura - koncem 2019. je to bilo još "samo" 22.860 eura.

Takav rekord nikoga ne treba posebno iznenaditi: usprkos "zamrzavanju" gospodarstva mjerama protiv pandemije je država otvorila blagajnu kao što nikad nije kako bi potporama i drugim mjerama spriječila otkaze i stečajeve tvrtki. To je u prvom redu bila odluka savezne vlade pa je tako i njen dug najviše porastao - za 18,1%. 16 njemačkih saveznih pokrajina su bile nešto opreznije - njihov dug se povećao prosječno za 9,8% na 636 milijardi eura, a još opreznije su bile općine i gradovi čiji je dug porastao za samo 1,5% na 133,3 milijardi eura.

Razlike među pokrajinama još veće

Korona je zapravo samo još povećala upravo drastične razlike zaduženosti među pojedinim pokrajinama. Najveće breme nose gradovi-pokrajine među kojima se onda grad-pokrajina Bremen opet čini kao upravo beznadni slučaj: svaki tamošnji stanovnik je dužan 57.823 eura. Neupućenima tu treba objasniti kako to nije toliko posljedica rasipnosti Bremenčana koliko činjenica da je to mala pokrajina u potpunom okruženju pokrajine Donje Saske. Tako ispada da je mnogima mjesto stanovanja u susjednoj pokrajini gdje se onda i statistički obračunava prihod.

Nije posve drugačije niti kod grada-pokrajine Hamburg (19.181 euro duga po stanovniku), nešto manje kod trećeplasiranog dužnika, Berlina (16.307 eura duga po stanovniku). Najmanje dužni čak nisu niti stanovnici Bavarske (1359 eura) nego pokrajine Saske - samo 1244 eura po stanovniku.

Ukupan državni dug Njemačke obuhvaća i dugovanja institucija socijalne skrbi, a zapravo od tamo je 2020. jedino došlo do pozitivnog razvoja: njihov dug se smanjio na 44 milijuna eura.

Je li doista to tako bezopasno?

Ekonomski stručnjaci tvrde kako nema razloga za zabrinutost čak i zbog takvog neslavnog rekorda u zaduživanju: Sebastian Dullien, znanstveni direktor Instituta za makroekonomiju i istraživanje konjunkture (IMK) Zaklade Hans Böckler - dakle institucije bliske njemačkim sindikatima kaže kako i u ovom zaduživanju, ma koliko on izgledao "masivno" zapravo "ekonomski nema mjesta za zabrinutost". Jer stopa zaduživanja Njemačke, dakle odnos prema BDP-u je i ovako "znatno niža nego nakon financijske krize 2012. i sljedeće, 2022. bi se lako mogla brzo smanjiti."

No nisu svi tako optimistični. Christian Dürr, potpredsjednik frakcije njemačkih Liberala u Bundestagu upozorava na staro pravilo: "Kad se država sve više zadužuje, to lako može dovesti do više inflacije." Ona je već primjetna jer su u ovom procesu oporavka gospodarstva nakon pandemije i u poteškoćama u isporuci i cijene u nekim slučajevima upravo drastično porasle. No dok se i tu možemo nadati kako će ekonomski stručnjaci biti u pravu kad tvrde da će to biti prolazno poskupljenje, treba i u ovim razmišljanjima o mogućoj inflaciji imati pred očima kako Njemačka nema svoju valutu. Euro je zajednički novac, a među državama eura ih ima mnogo koji su se također upustile u goleme nove dugove.

aš(agencije)