Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier boravi u službenoj posjeti Turskoj, prvoj od početka svog mandata 2017. godine. Vrijeme posjete nije slučajno. Prije točno sto godina upostavljeni su diplomatski odnosi između ove dvije zemlje.

Republika Turska i Njemačko carstvo imali su 1924. godine veliki novi početak: obje su države kao saveznice bile na strani gubitnika nakon Prvog svjetskog rata, i kao rezultat toga morale su ustupiti dijelove svojih teritorija - Turska je čak izgubila i jedno veliko carstvo – a obje zemlje su ukinule monarhiju. U Njemačkoj je Weimarska republika došla umjesto monarhije.

Međutim, unutrašnja promjena u Turskoj je bila znatno veća: osnivač države, Kemal Atatürk, želio je sekularnu, europski orijentiranu Tursku. Kalifat i šerijat iz Osmanskog carstva zamijenjeni su zapadnim pravnim sustavima.

Osmansko carstvo i Njemačko carstvo su imali i bliske diplomatske, vojne i trgovinske odnose. Tada, nekoliko mjeseci nakon osnivanja Turske Republike 1923. godine, ponovo su uspostavljene diplomatske veze i zaključen sporazum o prijateljstvu.

Ali Berlin ta događanja u to vrijeme nije shvaćao previše ozbiljno, kaže povjesničar i stručnjak za Tursku Rasim Marz: „Unatoč ponovnom pokretanju diplomatskih odnosa sa mladom Republikom Turskom 1924. godine, krizom zahvaćena Weimarska republika nije im pridavala veliki politički značaj sve do 1930-ih", piše on za DW. Međutim, "visok ugled Njemačke u Turskoj ostao je nepromijenjen", dodaje.

Utočište za one koje je protjerao nacistički režim

Poglavlje u njemačko-turskim odnosima koje se danas često zaboravlja je egzil nekoliko stotina progonjenih Nijemaca tijekom nacističke vladavine u Tursku, koja je tada bila neutralna u vanjskopolitičkom smislu.

"Turska je pod Atatürkom postala utočište za mnoge prognane akademike. Turskoj Republici su bili potrebni visokokvalificirani ljudi", kaže Marz. Među njima su bili i političar SPD-a, a kasnije i gradonačelnik Berlina Ernst Reuter, skladatelj Paul Hindemith i mnogi drugi. Oni su bili "značajno uključeni u daljnje ustrojavanje države po europskom modelu".

Turski migranti u Njemačkoj

Nijedna druga odluka, međutim, vjerojatno nije imala tako trajan uticaj na odnose ove dvije države kao što je to bilo zaključivanje sporazuma odolasku turske radne snage u Saveznu Republiku Njemačku 1961. godine. Prema navodima Ministarstva vanjskih poslova, u Njemačku je na osnopvu sporazuma stiglo oko 876.000 ljudi, koji su između ostalog radili u rudarstvu, u automobilskoj industriji i otvarali vlastite trgovine. Mnogi su sa sobom doveli i svoje obitelji i u zemlji ostali zauvijek.

Danas u Njemačkoj živi oko tri milijuna osoba turskog porijekla.

Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier odao je počast njihovim postignućima odmah na početku svoje posjete Turskoj, i to na povijesnoj lokaciji: istanbulskoj željezničkoj stanici Sirkeci, gdje su mnogi Turci započeli svoj put za Njemačku ukrcavanjem na vlak. „Oni su pomogli u izgradnji naše zemlje, učinili su je jakom i pripadaju srcu našeg društva“, rekao je Steinmeier.

Pogoršanje odnosa pod Erdoganom

Otkako je Recep Tayyip Erdogan postao predsjednik Turske, odnosi su se sve više pogoršavali. Erdogan je poduzeo oštre mjere protiv političkih protivnika, posebno nakon pokušaja državnog udara 2016. godine. Savezna vlada je više puta osuđivala stanje ljudskih prava u Turskoj, a njemački veleposlanik je uvijek iznova pozivan na razgovor. Znak napetosti je i činjenica da prije sadašnje posjete, prethodnih deset godina nijedan njemački savezni predsjednik nije posjetio Tursku.

Erdogan je transformirao zemlju u vanjskopolitičkom smislu i, prema mišljenju Rasima Marza, tako pogodio želčje svojih sugrađana: „Turska pod predsjednikom Erdoganom već dva desetljeća nastoji biti među vodećim nacijama svijeta. Kako akademski tako i politički - vizija Turske kao političke i vojne velike sile u 21. stoljeću učvrstila se u društvu."

Za Erdogana je Hamas oslobodilačka organizacija

Erdoganov stav o islamističkom Hamasu u Pojasu Gaze posebno je eksplozivan za njemačku politiku. Erdogan je branio Hamasov masakr nad Izraelcima 7. listopada i opisao Hamas kao oslobodilačku organizaciju. S druge strane, sigurnost Izraela - unatoč svim njemačkim kritikama izraelskih akcija u Pojasu Gaze - službeni je njemački "nacionalni interes". Kao da želi pojačati razlike, Erdogan se sastao sa šefom Hamasa Ismailom Haniyom neposredno prije Steinmeierovog dolaska.

Tijekom posjete Istanbulu, savezni predsjednik se suočio i sa demonstrantima koji su protestirali protiv njemačke politike prema Izraelu.

Zamrznuti pregovori o pristupanju EU

Njemačko-turski odnosi odavno su dio odnosa Turske s cijelom EU. Turska je kandidat za članstvo u EU još od 2005. godine, a njenu kandidaturu je ranije podržao i njemački kancelar Gerhard Schröder. Ali faktički su pristupni pregovori već odavno zamrznuti, što je također posljedica Erdoganovog oštrog kursa kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu.

Kancelarka Angela Merkel bila je relativno oprezna prema Turskoj, također zato što joj je Ankara hitno bila potrebna tijekom izbjegličke krize 2015./16.Političari u aktuelnoj saveznoj vladi predvođenoj socijaldemokratima pod kancelarom Olafom Scholzom otvoreni su u kritici Erdoganove politike, prije svih ministrica vanjskih poslova iz stranke Zelenih Annalena Baerbock.

To se, naravno, Erdoganu ne dopada, kaže Rasim Marz: "Njemačka je izgubila značajan utjecaj u Ankari nakon ere Angele Merkel. Neslaganja između dvije zemlje, koja su postala očigledna tijekom posljednje posjete ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock (u lipnju 2022. godine) postala su duboka u različitim oblastima. Zbog toga ovaj stručnjak smatra da oživljavanje procesa pristupanja EU "trenutno nije na vidiku".

Novi početak?

Nada njemačke vlade leži u turskom civilnom društvu i opoziciji. Erdoganova stranka AKP doživjela je poraz na lokalnim izborima prije nekoliko tjedana, pobijedila je najveća opozicijska stranka u zemlji, CHP. Njihova velika nada, koja bi mogla biti i budući predsjednik, je gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu.

Njemački predsjednik se tijekom svoje službene posjete sastao s njim prije nego s Erdoganom. To je znak da se Berlin nada političkoj promjeni i još jednom novom početku tursko-njemačkih odnosa.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.