Kada se neka stvar uvidi, onda je to prvi korak ka poboljšanju, kaže narodna poslovica. Na prvoj liniji obrane od korone, dakle, na odjelima intenzivne njege u bolnicama, očekivalo se da to saznanje dođe brže. I moglo se dogoditi brže, jer Njemačka u pogledu broja zaraženih i umrlih doživljava déjà vu. I na isteku prošle godine, dakle, prije dvanaest mjeseci, razvoj pandemije je ličio sadašnjem.

Na žalost, savezna vlada kancelarke Angele Merkel i 16 šefova pokrajinskih vlada nikada se nisu mogli dogovoriti o zajedničkoj dugoročnoj strategiji suzbijanja zaraze. Zato je kancelarka Merkel, koja će do kraja godine predati dužnost svom nasljedniku Olafu Scholzu, u proljeće ove godine uz pomoć svoje parlamentarne većine izglasala spornu „kočnicu za izvanredne situacije" na saveznoj razini. S njenog gledišta je to bilo dosljedno, ali je bilo loš znak za političku kulturu u Njemačkoj.

Bez ograničenja kretanja i zatvaranja škola

Dobro je što se cijela predstava sada nije ponovila. Svi su shvatili ozbiljnost situacije, svejedno kojoj stranci pripadali ili iz koje pokrajine bili. Dobra strana zajedničkih odluka je to što neće biti lockdowna za sve, zabrane kretanja ili zatvaranja škola. Jesu li slične mjere u prošlosti, donijete iz jednog centra, bile smislene, ne može se sa sigurnošću reći. Kratkoročno su sigurno pozitivno utjecale na suzbijanje pandemije. Ali se to ne može reći za dugoročne gospodarske, zdravstvene i kulturne posljedice u društvu. Međutim, odgovorna i dalekovida politika mora stalno imati na umu i tu perspektivu.

Svi su nešto naučili, skoro svi...

Uzme li se sve to u obzir, onda je od velike pomoći odluka njemačkog Saveznog ustavnog suda da odbaci ustavne tužbe protiv ograničenja izlaska i kontakta koji su omogućeni antipandemijskom saveznom „kočnicom za izvanredne situacije". Dakle, naknadno je procijenjeno da je odluka njemačke Vlade bila u skladu s Ustavom, ali samo u svjetlu aktualne pandemijske opasnosti i u skladu sa znanstvenim spoznajama. Budući da u ovoj pandemiji jedno i drugo idu zajedno, danas je puno teže uvesti opći lockdown i sve odjednom zatvoriti.

U međuvremenu, medicina zna o virusu mnogo više. Znanost, politika, pa i cijelo društvo su puno toga naučili, i uče još uvijek. Važan dio tog procesa učenja su političarke i političari koji s mjerom čine ono što je neophodno. U to spadaju i razumni i uviđavni ljudi koji za svoje solidarno ponašanje dobivaju više slobode. Zato cijepljene osobe mogu i dalje u kazalište, na stadione, na privatne proslave i još mnogo toga. Doduše, uz ograničenja, ali mogućnosti su tu.

Nema slobode bez odgovornosti 

I obratno, za sve ljude koji se smiju cijepiti, a koji to ne žele iz principa, smanjuje se spektar mogućnosti. To nije kazna koju izriče politika, već dosljedna primjena velike riječi sloboda, uz koju uvijek ide i odgovornost. Ili, kako kaže nasljednik Angele Merkel Olaf Scholz: „Radi se o velikom nacionalnom naporu i solidarnosti".

Ta rečenica je otjelovljenje nove političke kulture u borbi protiv korone. Takva ili slična izjava mogla se čuti i prethodnih mjeseci, ali je rijetko bila ispunjena životom. Ako ona sada postane neprikosnovena vodilja za politiku i društvo, Njemačka će moći gledati u budućnost s opreznim optimizmom. Naime, unatoč novoj slozi koja raduje, i dalje je istina: korona će sa svom svojom bijedom ostati s nama još neko vrijeme.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu