Tko može zabraniti stranku?

Samo Savezni ustavni sud može zabraniti rad neke političke stranke u Njemačkoj. To se događa kada su ispunjena dva uvjeta. Prvo, mora biti podnesen zahtjev za zabranu stranke pred Ustavnim sudom u Karlsruheu. Takav zahtjev mogu podnijeti samo njemačka savezna vlada, Bundestag ili Bundesrat. Dakle, podnošenje zahtjeva je politička odluka odgovarajućeg državnog organa.

Drugo, zahtjev za zabranu mora biti suštinski utemeljen. To znači da rad stranke zaista mora biti protuustavan. Ako se zahtjev podnese, Savezni ustavni sud odlučuje o tome hoće li stranka biti zabranjena ili ne.

Kada je stranka protuustavna?

U njemačkom Ustavu stoji: "Stranke koje svojim ciljevima ili ponašanjem svojih pristaša nastoje ugroziti ili ukloniti slobodarski demokratski poredak ili dovesti u pitanje postojanje Savezne Republike Njemačke smatraju se protuustavnima."

Što točno znači "slobodni demokratski poredak" razjasnio je Savezni ustavni sud 2017. godine u svojoj presudi kojom je odbio zahtjev za zabranu desničarske Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). To su ljudsko dostojanstvo, demokracija i vladavina prava kao temeljna načela neophodna za funkcioniranje "slobodne ustavne države".

Ljudsko dostojanstvo obuhvaća očuvanje individualnosti, identiteta, integriteta i elementarne ravnopravnosti. To vrijedi za sve ljude, bilo da su stranci ili njemački građani.

Demokratsko načelo podrazumijeva da svi građani ravnopravno sudjeluju u procesu političkog odlučivanja.

Načelo vladavine prava znači da država mora djelovati u skladu sa zakonom, što su u stanju kontrolirati neovisni sudovi.

Da bi neka politička stranka bila protuustavna, mora planski i ciljano težiti i raditi na ugrožavanju makar jednog od ovih ključnih elemenata. Pritom, formulacija "nastojati" ima još jedan preduvjet.

Prema Saveznom ustavnom sudu, samo stranke s određenim političkim utjecajem mogu „nastojati" ili "težiti" ugrožavanju slobodnog demokratskog poretka ili postojanja Savezne Republike Njemačke. Zahtjev za zabranu NPD-a je bio odbijen jer je ta stranka bila politički beznačajna. Međutim, politička stranka veličine Alternative za Njemačku (AfD), koja ima zastupnike u svim parlamentima na saveznoj i pokrajinskoj razini, te u nekim regijama predstavlja najjaču političku snagu, sigurno bi imala potencijal za "nastojanje" u ugrožavanju slobodnog demokratskog poretka.

U slučaju potencijalnog (eventualnog) postupka zabrane AfD-a, ključna pravna točka bila bi sadržajna (ideološka) orijentacija stranke. Zabrana bi se mogla odnositi i samo na pojedine pokrajinske ogranke stranke.

Koliko bi dugo trajao postupak zabrane?

To se ne može točno predvidjeti. Sudski postupak za zabranu NPD-a trajao je nešto više od tri godine: od podnošenja zahtjeva u prosincu 2013. godine, preko usmene rasprave u ožujku 2016., pa sve do presude u siječnju 2017. godine. No tada je posljednja presuda u postupku zabrane neke stranke donesena prije 70 godina, pa je sud pravne standarde morao prilagoditi današnjem vremenu. To sada ne bi bilo potrebno, pa bi trajanje postupka moglo biti kraće. Ipak, postupak ne bi bio brz, jer bi sud morao pažljivo provjeriti sve dokaze.

O zahtjevu za zabranu AfD-a u politici se već neko vrijeme raspravlja, ali odluka o podnošenju zahtjeva još nije donesena.

Ali čak i ako bi Bundestag većinom glasova odlučio podnijeti zahtjev za zabranu, to ne bi automatski značilo i konkretno podnošenje samog zahtjeva. Odluka u parlamentu bi samo označila početak procesa pripreme takvog zahtjeva. Konačni zahtjev za zabranu, kojim bi formalno započeo postupak pred sudom u Karlsruheu, prvo bi morao biti temeljito pripremljen. Taj proces bi također potrajao, jer zahtjev mora sadržavati sve dokaze na kojima se temelji optužba.

Koje su šanse za uspjeh?

Prag za zabranu neke političke stranke je visok. Ustav izričito navodi da stranke sudjeluju u političkom oblikovanju volje naroda. To realno može uključivati i ekstremne ili marginalne stavove. Zabrana stranke nije isto što i zabrana stavova. Savezni ustavni sud opisuje zabranu stranke kao "najoštrije oružje, ali i mač s dvije oštrice pravne države u borbi protiv njenih organiziranih neprijatelja".

Da bi stranka bila zabranjena mora biti nedvosmisleno dokazano da je zaista protuustavna. Nedavno je 17 ustavnopravnih stručnjaka u svojoj ekspertizi zaključilo da potencijalni zahtjev za zabranu AfD-a ima šanse za uspjeh. Citirali su više od 100 izjava predstavnika AfD-a, posebno o migrantima. Međutim, uspjeh nije zajamčen. Neki pravnici su oprezniji u procjenama.

Berlinski pravni stručnjak Christoph Möllers, koji je zastupao saveznu vladu, Bundestag i Bundesrat u postupku zabrane tadašnjeg NPD-a, izjavio je za pravni portal LTO: "Ne mislim da se trenutno mogu ozbiljno procijeniti šanse za zabranu AfD-a na temelju dostupnih informacija."

Koji faktori još moraju biti uzeti u obzir?

U usporedbi s NPD-om politički program AfD-a pruža znatno manje osnova za mogući postupak zabrane. Zato bi se trebalo više fokusirati na javne izjave čelnika stranke, ponašanje pristaša AfD-a i ponašanje zastupnika te stranke u parlamentima. Važnu ulogu u postupku sigurno bi moglo imati i to kako stranka postupa u vezi s dokazanim ekstremističkim incidentima unutar svojih redova i kakvu sliku ljudskih odnosa ona zapravo zastupa. Također, potrebno je razmotriti radi li AfD sve to "sustavno i ciljano". Podaci savezne i državnih službi za zaštitu ustavnog poretka mogu igrati veliku ulogu u postupku zabrane, pod uvjetom da ne dolaze od doušnika.

Ali tu nema automatizma: to što su službe za zaštitu ustavnog poretka AfD klasificirali kao "provjereno ekstremistički" ne znači da će nužno uslijediti njegova zabrana. To su dvije različite stvari. Trenutno se vode i brojni kazneni postupci protiv članova AfD-a, koji se sumnjiče da su bili članovi terorističkih organizacija. Ishod tih postupaka i način na koji se stranka ophodi prema njima mogli bi biti važan faktor u mogućem postupku zabrane Alternative za Njemačku.