Kada je njemački kazališni redatelj Fabian Lettow putovao u Kamerun, bio je zapanjen energijom njegove prijestolnice, Yaoundeom. „Atmosfera u gradu je vrlo živahna, nekada čak i agresivna. Ovdje se trguje, cjenjka se, svira se glazba i slavi se. Sve u isto vrijeme“.

Zajednička povijest

Ipak, dok je Lettow šetao ulicama zajedno sa svojim njemačkim kolegama iz kazališta, kroz glavu mu je prolazila i zajednička povijest te dvije zemlje, za koju malo zna. „Korak po korak polako otkrivate da je Njemačka u stvari dosta upletena u prošlost Yaoundea“, kaže Lettow. „Grad je jednostavno ponikao iz njemačke povijesti ai o tomu se malo zna“.

Lettow je u Kamerunu boravio u okviru programa kazališne suradnje. Radio je s Martinom Ambarom, redateljem kazališta u Kamerunu. Njih dvojica su zajedno pokrenuli prekogranični projekt, nakon što je Ambaru proveo neko vrijeme u Njemačkoj. Ambara je bio pozvan i na Berlinski kazališni festival, vrhunski događaj scenske industrije.

Ambari su dobro poznate njemačke drame – od Goethea pa do pjesnika i dramaturga iz Istočne Njemačke, Heinera Müllera. Baš je jedno Müllerovo djelo, „Hamletov stroj“, poslužio kao inspiracija za zajednički kazališni projekt.

Ta predstava se bavi opsjednutošću moći i prezirom prema čovječanstvu kroz njemačku povijest. „To je i ujedno i kamerunsko djelo“, kaže Ambara. To je dovoljan razlog da tu temu ponovo preispitaju ansambli obje zemlje.

Ekspedicija u Yaoundeu

„Heiner Müller često je govorio da ne treba samo uzmete neki kazališni komad i da ga prikažete onakvim kakav jest, već da je bolje da ga promatrate kao teren podložan promjenama i da sami vidite do kuda ćete stići“, kaže Ambara kroz smijeh. „To je upravo ono što mi ovdje radimo.“

Zapravo, oni su se toliko udaljili od Müller i Istočne Njemačke, da se projekt sada zove „Pokreni stroj. Iziđi iz Hamleta“. Lettovljeva skupina zvana „kainkollektiv” i Ambarin tim iz kamerunskog kazališta Otni su na dugim ekspedicijama po Yaoudeu i već su duboko uronili u kamerunsku i njemačku povijest.

Yaoundé su zapravo osnovali njemački kolonisti koji su okupirali Kamerun 1884. Nakon toga su uslijedili klasični elementi kolonijalne politike: prisilni rad, raseljavanja, pljačke i pogubljenja postali su svakodnevica u kamerunskoj prijestolnici. Njemačka vladavina trajala je do kraja Prvog svjetskog rata, kada su Kamerun preuzeli Francuzi i Britanci.

Neznanje

Međutim, taj dio povijesti u potpunosti je izbrisan iz njemačkog kolektivnog sjećanja. „Prvo se iznenadite kada čujete da Nijemci ne znaju za taj dio svoje prošlosti. Zatim shvatite da su iskreni i da stvarno ne znaju ništa o tome. Na kraju se zapitate zbog čega ih uopće osuđujete“, kaže Ambara. „Ljudi u Africi uvijek kažu da su nam bijelci nanijeli mnogo štete. Zatim razgovarate s bijelcima i shvatite – pa, oni stvarno ne znaju što su njihovi preci radili. Oni čak ne znaju ni da je Kamerun nekada pripadao Njemačkoj.“

Ambara to naziva „ponorom neznanja“, koji njegovo kazalište pokušava premostiti. U tijeku tog procesa, razotkrio je šokantne činjenice o povijesti samog Kameruna. Na primjer, narodni heroj Charles Atangana u Kamerunu se slavi kao borac za slobodu.“ U stvarnosti, on se nije borio za slobodu, već za vlastitu korist“, kaže Ambara. „On je radio za Nijemce, a kada su došli Francuzi, samo je promijenio ime i počeo raditi za njih.“

Živjeti s bolom

Zajednička povijest prikazana je kroz vizualni dizajn tog scenskog projekta, koji se trenutno nalazi u drugoj fazi razvoja, u Njemačkoj. Brutalne slike Heinera Müllera, koje govore o moći i sklonosti ubijanju, pretapaju se s dramom jedne zemlje, čiju je povijest preuzela Europa. Snimci današnjeg Yaoundea, afričkog megapolisa koji je pretrpan zapadnim reklama, prikazani su na dijelovima ekrana. Usprkos desetljećima koja ga dijele od kolonijalizma, taj grad je i dalje vrlo blizak Europi.

„Oduvijek sam živio s tim bolom“, kaže Ambara. „Ali, ovdje nitko ne zna da i najmanja odluka u Europi ima ogromne posljedice u Africi. Kada ovdje u Europi pričam s ljudima koji ne znaju za to, uvijek se pitam u kakvom mi to svijetu zapravo živimo. To samo pokazuje koliko je Europa izolirana. Nekada imam dojam da kada Europljani pričaju o svijetu, da oni zapravo misle samo na Europu.“

Novi evropski imidž

Ipak, ovi njemački glumci se uspjeli prekoračiti europske granice i suočiti se s ostatkom svijeta. Bačeni usred ogromnog Yaoundea, oni su se morali susresti s „požarom čistilišta“, kako je Lettow nazvao užurbane ulice glavnog grada Kameruna.

Što nas to čini suvremenim svjedocima, uz sve razlike u našim životnim uvjetima? To je pitanje s kojim će publike u obje zemlje morati izboriti. Predstava je na turneji po Njemačkoj do kraja studenog, a od siječnja će se igrati u Yaoundeu.

„Ponor neznanja“ se smanjio, barem za glumce. Kazališna suradnja bila je vrlo „prijateljska“, kaže Ambara. „Sada na Europljane gledam drugačije. Više ne govorim o tome koliko su nam toga uradili, već umjesto toga kažem da oni zapravo i ne znaju što su nam uradili.“