Otkako je njemačka kancelarka Angela Merkel objavila da neće ponovo kandidirati za predsjednicu Kršćansko-demokratske unije (CDU), a samim time i da neće produžiti svoj mandat na čelu Njemačke poslije 2021. godine, Europska unija našla se gotovo u stanju uzbune, u najmanju ruku u stanju neizvjesnosti. Ta neizvjesnost prelila se i preko granica Unije – na zapadni Balkan. Dužnosnici, analitičari, ali i građani te regije, posljednjih dana bavili su se mogućim posljedicama povlačenja političarke koja je bila „principijelna podrška" i „dala svoj osobni pečat" procesu proširenja Europske unije na zapadni Balkan.

„Kancelarka Angela Merkel nije najavila odlazak s položaja kancelarke Savezne Republike Njemačke, već s mjesta predsjednice CDU-a. To znači da, dokle god je ona kancelarka, teško da može doći do nekih bitnijih promjena u njemačkoj politici prema jugoistočnoj Europi i prema politici proširenja EU-a. Ja ih ne očekujem", kaže za DW direktor briselskog ureda njemačkog Instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja Dušan Reljić.

Kontinuitet njemačke politike

Briselski analitičari koji se bave pitanjem proširenja i uopće politikom EU-a prema zapadnom Balkanu, složni su u ocjeni da takav potez kancelarke neće u velikoj mjeri promijeniti politiku Berlina prema proširenju i regiji. U Centru za europsku politiku u Bruxellesu napominju da može doći do određene „promjene duha njemačkih inicijativa kada je u pitanju proširenje", ali naglašavaju da se prije svega radi o politici jedne države, a ne politici samo njezinog lidera.

„Postoje dugoročni kontinuiteti u njemačkoj politici prema jugoistočnoj Europi, koji se u velikoj mjeri ostvaruju kroz politiku proširenja u Bruxellesu i kroz NATO. Samim tim, takva politika je užljebljena u međunarodni kontekst i nije podložna bitnim i brzim promjenama", objašnjava Reljić za DW.

Ono što može biti sklono promjenama – a izazvano najavom povlačenja kancelarke Merkel – jesu interesi onih na zapadnom Balkanu koji su njemačku kancelarku proklamirali u svojevrsnog mentora. „Neće se promijeniti njihove pozicije, možda samo retorika, i naći će se novi mentor. Angelu Merkel se u toj regiji sluša, ono što ona kaže i radi se uvažava. Ali bit će drugih političara kojima će se okrenuti, ako i kada to bude bilo potrebno", kaže Rosa Balfour iz Marshallovog fonda SAD-a za Njemačku.

Odlazak Angele Merkel nije najveći problem

U Marshallovom fondu SAD-a za Njemačku ocjenjuju da je politika Njemačke prema zapadnom Balkanu određena interesima koji se odnose, kako na stabilnost, tako i na ekonomiju, i da će ti interesi „opstati, bez obzira tko bio na vlasti u Berlinu". Iako zemlje zapadnog Balkana nisu značajan vanjskotrgovinski partner Njemačke, njemačke kompanije i zaklade prisutne su u regiji. Njemačka je, s Angelom Merkel na čelu, i osmislila Berlinski proces, a zatim i plan „Berlin plus" – sve u cilju da se tu regiju ekonomski ojača i bolje poveže i međusobno, i s EU-om.

Pitanje koje se postavlja jest hoće li poslije Angele Merkel doći netko tko će imati sličnu angažiranost i inicijativu kada je zapadni Balkan u pitanju. „Angela Merkel je osobno investirala u EU-politiku proširenja, a u trenutku kada je Europska komisija oslabila u vođenju tog procesa Njemačka je uskočila na to mjesto", podsjeća Rosa Balfour.

Upravo to slabljenje Europske komisije, izlazak Velike Britanije iz EU-a i promjene vlasti u nekim zemljama Unije, kao što je Italija koja je važila za velikog zagovornika proširenja, Balfour navodi kao veće prekretnice za politiku proširenja od tek najavljenog povlačenja Angele Merkel.

Neizvjesnost zbog izbora za Europski parlament

U njemačkom Institutu za međunarodna i sigurnosna pitanja upozoravaju prije svega na moguće posljedice predstojećih europskih izbora za proces proširenja Unije na zapadni Balkan.

„Trebalo bi obratiti pozornost na izbore koji se sljedeće godine održavaju za Europski parlament, na formiranje nove Komisije EU-a i postavljenje novog povjerenika za politiku proširenja. To su stvari koje, dok se ne realiziraju, mogu dovesti do neke vrste usporavanja i zastoja u onim političkim procesima koji imaju veze s Bruxellesom i Europskom komisijom. To bi se eventualno moglo očekivati u idućim mjesecima", navodi Dušan Reljić.

On dodaje da su to procesi koji se u ovom trenutku mogu predvidjeti, a da bi bilo neodgovorno sada predviđati i sagledavati što bi se moglo dogoditi do 2021. godine, kada se očekuje kraj mandata kancelarke Merkel.

Budućnost politike proširenja

I pored toga što Angela Merkel ostaje na čelu Njemačke, analitičari već proučavaju manifeste svih važnijih njemačkih političkih stranaka, kao i biografije njezinih mogućih nasljednika – kako na čelu CDU-a, tako i za kormilom Njemačke. A sve u pokušaju da utvrde najbolje i najlošije opcije za budućnost politike proširenja i zapadni Balkan. Tako su već, pored umjerenog krila CDU-a, izdvojili SPD i Zelene kao „najbolje opcije", a krajnje desnu Alternativu za Njemačku (AfD) kao „najveću potencijalnu opasnost" za nastavak politike proširenja.

Dušan Reljić u razgovoru za DW ipak inzistira na tome da se trenutno može ozbiljno razgovarati „samo o onome što je jasno pred nama", a tiče se njemačke politike prema zapadnom Balkanu.

„Jedno je to da kancelarka Merkel ne vjeruje u smislenost određivanja datuma kao što je 2025. godina za mogući prijem Srbije i Crne Gore u EU, već da vjeruje da treba promatrati kako se razvija situacija u tim zemljama, posebno na području ispunjavanja najvažnijih kriterija, kao što su demokracija, vladavina prava i socio-ekonomski razvoj koji može donijeti poboljšanje života ljudi u regiji. Dakle, riječ je o dinamici na terenu, a ne o datumima koje određuje Bruxelles", kaže Reljić.

Razgraničenje?

Dugo je pozicija Berlina bila „tvrda" kada je riječ o pokušaju Aleksandra Vučića i Hashima Thacija da naprave novi pristup pregovorima Beograda i Prištine i dođu do eventualnog sporazuma koji bi se zasnivao na razgraničenju. Njemačka kancelarka je navela da nije sklona podržati takvo rješenje.

„Sada je pitanje hoće li među zapadnim saveznicima prevagnuti mišljenje da ipak treba odstupiti od dosadašnjih pozicija da se granične linije na Balkanu ne bi smjele mijenjati. U SAD-u i, rekao bih, u nekim drugim zapadnim glavnim gradovima, postoji sklonost da se takvoj ideji priđe otvorenije nego u Berlinu. To će opet zavisiti od odnosa između Washingtona, Berlina i Pariza, i onda ćemo, na kraju, možda vidjeti i neke promjene u Berlinu", zaključuje Reljić.

A kada se spominje Pariz – Angela Merkel će se već 11. studenoga, na 100. godišnjicu okončanja Prvog svjetskog rata, u tom gradu naći zajedno sa svjetskim čelnicima, među kojima će biti i lideri zemalja zapadnog Balkana. I dok se nagađa o tome da bi tamo, na marginama, mogao biti organiziran sastanak predsjednika Srbije i Kosova s liderima EU-a, u cilju približavanja rješenju za kosovsko pitanje, Dušan Reljić ocjenjuje da u Parizu neće biti „ni vremena, ni prostora" za neku ozbiljnu diskusiju o situaciji u jugoistočnoj Europi.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android