Njemački Savezni vrhovni sud (BGH) prošlog je tjedna odbio žalbu Ukrajinca Serhija K.* na određivanje pritvora, kao i njegov zahtjev da mu se prizna „povlastica sudionika u borbi". K. je osumnjičen da je sudjelovao u zavjeri koja je uključivala unajmljivanje privatne jahte, ronjenje na dubinama u Baltičkom moru i dizanje u zrak dijela plinovoda u rujnu 2022. godine. Nakon toga je otputovao u Italiju, gdje je uhvaćen i krajem prošle godine izručen Njemačkoj.

K.-ov odvjetnik je tvrdio da je njegov branjenik prema međunarodnom pravu djelovao kao vojnik koji napada neprijateljsku infrastrukturu. Plinovodi Sjeverni tok 1 i 2 bili su kontroverzni od samog planiranja i izgradnje. Njima se preko Njemačke dopremao prirodni plin iz Rusije u Europu, što se kritiziralo zbog povećavanja europske energetske ovisnosti o Moskvi. Pod još veću su lupu došli nakon što je u veljači 2022. započela ruska invazija na Ukrajinu.

Sabotaža je natjerala Njemačku da za zimu osigura dovoljno plina iz drugih, skupljih izvora, pa su cijene grijanja diljem zemlje naglo porasle. Upravo zbog toga je, prema BGH-u, riječ o „civilnoj infrastrukturi“, te je zato K.-ova žalba odbijena.

Nadalje, sud je naveo da se međunarodno pravo na koje se poziva „ne odnosi na tajne operacije“ o kojima ne postoje dokazi da su sabotere angažirali državni akteri.

Stoga će se protiv K. i dalje postupati zbog „ugrožavanja unutarnje sigurnosti Savezne Republike Njemačke“ i kršenja njemačkog suvereniteta, navodi BGH u priopćenju.

Ukrajinska operacija ili ruska malverzacija?

U medijima se nagađa jesu li K. i njegovi navodni supočinitelji djelovali izravno ili neizravno u ime vlade u Kijevu ili je napad na plinovod još jedan pokušaj Moskve da unese zbrku. Dvojica osumnjičenika su ukrajinski državljani i tvrde da su djelovali u ime svoje zemlje. Plinovodi su predstavljali problem za odnos Kijeva s europskim saveznicima jer su simbolizirali nastavak energetske ovisnosti o Moskvi.

Istodobno bi Rusija od sabotaže imala dvije koristi: stvaranje nepovjerenja između Ukrajine i njezinih saveznika te oslobađanje od nekoliko međunarodnih tužbi povezanih s plinovodima Sjeverni tok. A Moskva ima dugu dokumentiranu povijest provođenja složenih kampanja dezinformiranja.

Jens Ferner, njemački odvjetnik koji je pisao o ovom slučaju, rekao je za DW da je „upravo to ono što je toliko opasno: neprihvaćanje presude zbog tog pitanja“ – tko je zapravo stajao iza eksplozije u Baltičkom moru.

Za sada je BGH objavio kako „pretpostavlja da je operaciju pokrenula ukrajinska državna vlast“. No Ferner upozorava da bez pristupa sveobuhvatnim obavještajnim podacima i neovisnih istraga njemačko pravosuđe nije u potpunosti u stanju odlučiti odakle je zapovijed došla – što bi moglo potkopati povjerenje javnosti u sud.

„Ne samo da su mogućnosti za stjecanje uvida ograničene, nego se ni narativ istražitelja ne može definitivno provjeriti pred sudom niti ga obrana može opovrgnuti. Ovaj očiti scenarij sada pogađa stanovništvo koje je već duboko uznemireno dezinformacijskim kampanjama i ne zna u što još može vjerovati“, rekao je Ferner, govoreći o tome kako je Njemačka posljednjih godina već pogođena ruskim dezinformacijama.

Predložio je da bi jasnije i pristupačnije informacije BGH-a o tome kako dolazi do svojih zaključaka mogle pomoći ublažavanju tog problema.

Poljska odbija izručiti drugog osumnjičenika

Drugi osumnjičenik Volodimir Z.*, također ukrajinski državljanin, uhićen je prošle godine u svom stanu u blizini Varšave, ali poljska vlada zasad ga odbija izručiti unatoč međunarodnoj tjeralici koju je izdala Njemačka.

Pozivajući se na „nedostatne informacije“, poljski sud je na raspravi u listopadu blokirao izručenje osumnjičenika, a poljski premijer Donald Tusk potom je izjavio: „Slučaj je zaključen.“

Komentatori u Njemačkoj i Poljskoj sugerirali su da Varšava ima političke motive za takav ishod, budući da je već dugo oštrija prema Rusiji i smatra Berlin preblagim. Poljska je također godinama prije sabotaže otvoreno kritizirala plinovode Sjeverni tok. Tusk je čak rekao da „nije u interesu Poljske“ izručiti Volodimira Z.

No prema Ferneru poljsko pravosuđe nije slijedilo pravila pravnog postupka. Takva odluka ne bi trebala biti konačna, nego bi ju trebao pratiti zahtjev za dodatnim informacijama, što poljske vlasti nisu učinile. Štoviše, jedan je poljski sud ranije već prihvatio europski uhidbeni nalog kao valjan.

Dosad Njemačka nije uložila žalbu višim tijelima EU-a kako bi se riješio slučaj Volodimira Z., iako na to ima pravo. Ministar vanjskih poslova Johann Wadephul izjavio je da će Berlin poštovati odluku poljskog suda i da se neće miješati u pravni suverenitet druge zemlje.

*U skladu s njemačkim novinarskim kodeksom Deutsche Welle ne objavljuje puna imena osumnjičenika za kaznena djela.