Insolventnost jednog poduzeća je istovremeno šansa za neko drugo – to je poslovni model na kojem zarađuje Fabian Altrichter. On organizira dražbe na kojima se prodaje stečajna masa: "Mi pružamo podršku stečajnom upravitelju, kao servisna kompanija. To znači da radimo procjenu vrijednosti strojeva, inventara, opreme u firmi, i onda pomažemo u realizaciji dražbe."

A to konkretno znači da Fabian Altrichter i njegov tim prodaju sve što se može prodati i što pripada insolventnoj firmi. Često se zna dogoditi da se radi o kompletnom uređenju ureda, dakle i tanjura, šalica ili pribora za jelo, naravno i monitora, uredskih stolova i stolica, pa čak i biljki koje su krasile uredske prostorije.

Na naslovnicama njemačkih medija često se trenutno piše o velikom valu stečajeva u zemlji, a na temelju tih naslova može se pretpostaviti da Fabian Altrichter ima pune ruke posla. Virus insolventnosti je zahvatio i poznate tvrtke, na primjer Römertopf, proizvođača takozvanih rimskih lonaca, glinenih lonaca s poklopcem. Ili trgovačke lance s dugom tradicijom poput Arkoa i Hussela, poduzeća koja su u svom asortimanu imali kavu, čajeve ili slatkiše. No, Altrichter kaže da je dojam pogrešan: "U ovom trenutku je broj insolventnih firmi relativno nizak, mi ne uočavamo neki veći porast."

Osjećaj je jedno, brojke kažu nešto drugo

Je li dakle moguće da se ipak ne događa val stečajeva većih razmjera? Stručnjaci poput Reinta Groppa, voditelja Leibnizova instituta za ekonomska istraživanja u Halleu (IWH), oprezni su po pitanju korištenja pojmova kao što je „val stečajeva“ – i to usprkos aktualnom visokom broju insolventnih poslovnih subjekata: "Mi ne očekujemo da će podaci o broju insolventnih firmi opasti. Ali ne mogu reći da se tu radi o valu stečajeva."

Jasnije se o ovom pitanju očituje Udruženje stečajnih upravitelja (VID): "Oni što mi uočavamo je da postoji osjećaj da se radi o valu stečajeva. Usprkos aktualnom porastu, broj insolventnih poduzeća u ovom se trenutku nalazi na razini koja je vladala prije pandemije koronavirusa, a dosta je to daleko od količine stečajeva tijekom financijske krize", tvrdi Christoph Niering, stečajni upravitelj i predsjednik VID-a.

Iako se u posljednje vrijeme bilježi porast broja insolventnih kompanija, brojke pokazuju da se ne radi u porastu u odnosu na vrijeme prije pandemije. U ožujku 2016. u Njemačkoj je 1.099 poduzeća pokrenulo stečajni postupak, u siječnju tekuće godine to je napravilo njih 1.077 – dakle otprilike isti broj kao i prije osam godina.

Državna pomoć je pomogla

Zbog čega onda usprkos tome vlada osjećaj da Njemačka trenutno prolazi kroz pravi val stečajeva? To je prije svega zbog relativno malog broja insolventnih tvrtki tijekom pandemije. U kolovozu 2020. je, po navodima IWH, samo 667 poduzeća prijavilo insolventnost.

A razlog? Tijekom pandemije njemačka država je izdašno pomagala poduzećima, i to na razne načine. Na primjer, jedno vrijeme je bilo suspendirano i pravilo kojim se poduzeća obvezuje da prijave insolventnost. Dakle poduzeća koja u normalnim okolnostima imaju zakonski definiranu obvezu da pokrenu stečajni postupak, to tijekom pandemije nisu morala napraviti – ali samo ako su ispunjavala određene kriterije.

U međuvremenu je istekao program državne pomoći. A ekonomska situacija u Njemačkoj se promijenila, brojne tvrtke moraju se suočiti s promijenjenim uvjetima na tržištu, odnosno zakonskim okvirima. "Trenutno vidimo da se u privredi događaju velike strukturne promjene, na primjer transformacija od starih tehnologija, starih izvora energije, prljave energije, prema zelenoj energiji", kaže Gropp. Ali i dodaje da to sve opterećuje poduzeća, jer neki poslovni modeli jednostavni nisu više konkurentni.

Građevina posebno teško pogođena

A jedan primjer za taj razvoj je tvrtka Project, koja se bavi realizacijom projekata na tržištu nekretnina. Ta je firma prošlog ljeta pokrenula stečajni postupak. Project je, baš kao i cijela građevinska branša, patio od posljedica visokih cijena energije, ali i rasta kamatnih stopa, odnosno problema s dobavnim lancima. Osim Projecta ista sudbina je zadesila i Gerchgroup ili Euroboden. U protekloj godini je stečaj moralo proglasiti 81 od 10.000 poduzeća iz sektora građevine - to je puno više od prosjeka za najteže pogođene branše. Po navodima IWH u prosjeku je 60 (od 10.000 firmi) u prošloj godini pokretalo stečajni postupak.

A nakon što se i formalno proglasi insolventnost, na gradilištima zavlada zastoj. Kako bi se spriječilo da ti projekti postanu ruševine, stečajni upravitelj Volker Böhm se trudi što prije i formalno ugasiti te kompanije. Jer, kako kaže, sanacija nije opcija: “Cilj stečajnog postupka može samo biti ideja vodilja da se u tom slučaju na najbolji način upravlja nekretninama, a to je onda u interesu i kupaca, ali i ulagača, koji su u neki projekt investirali novac preko fondova.”

U slučaju Projecta to konkretno znači da se građevinska zemljišta prodaju. A što se tiče projekata koji su bili u procesu gradnje, cilj je da se radovi nastave – barem jedna dobra vijest za sve one koji su kupili stan ili kuću od firme koja je nakon toga proglasila stečaj.

Insolventnost nije nužno kraj neke firme

Razbijanje neke insolventne firme ili prodaja njezinih dijelova nije jedina opcija. Stečajno pravo definira i mogućnost sanacije. Stečajni upravitelj Böhm iz tvrtke Schultze & Braun tu opciju opisuje kao ideju pružanja druge šanse: „U Engleskoj i u SAD-u je ta ideja druge šanse dosta proširena. Kada jednom nešto ne funkcionira, poduzetnik ima i drugu šansu.“

A stečajno pravo u tom postupku sanacije definira i brojne mjere kojima se može pomoći poduzetnicima. Na primjer, Savezna agencija za rad (njemački Ured za zapošljavanje, nap. red.) plaća troškove zaposlenika u trajanju do tri mjeseca. Osim toga postoji i klauzule kojima se precizira posebne uvjete za najam prostora (i njegov otkaz), odnosno po pitanju davanja otkaza zaposlenima.

Sve to može na koncu konca pomoći poduzećima da reduciraju svoje poslovanje, da smanje područje poslovnih aktivnosti, odnosno da se fokusiraju na osnovnu djelatnost. Preduvjet je da se stečajni postupak pokrene na vrijeme, kako bi poduzetnici u vlastitoj režiji mogli realizirati taj proces. Jedan dobar primjer kako to može funkcionirati je firma Görtz, koja prodaje obuću. U rujnu je jedna hamburška tvrtka koja je bila vlasnik Görtza proglasila insolventnost. Uslijedili su otkazi zaposlenicima i zatvaranje filijala. No, Görtz je uspio pronaći investitora, a u srpnju prošle godine je i formalno okončao stečajni postupak. Danas se može reći da je ta firma – sanirana.

Lilli-Marie Hiltscher, ARD