Ledena je subota u njemačkoj metropoli. Artur Darga i Rudolf Canali u svom kombiju kruže berlinskim ulicama. Njih dvojica su djelatnici karitativne udruge Stadtmission (Gradska misija) i u potrazi su za ljudima koji spavaju napolju. Prema procjeni krovne udruge pomoći beskućnicima, u Njemačkoj je oko 860.000 osoba bez krova nad glavom.

Beskućnici iz cijele Europe

Razlog su rastuće cijene stambenog prostora u većim gradovima ali i sve veći broj došljaka iz istočnih članica Europske unije. Jednim dijelom oni su i u svojim domovinama bili beskućnici pa u Njemačkoj samo traže bolje uvijete. No drugim dijelom se radi o osobama koje su došle kako bi ovdje radile ali su nakon kratkog vremena ostale bez posla i našle se na ulici. „Mnogi dolaze iz zemalja poput Poljske, Rumunjske i Bugarske jer Njemačka je na dobrom glasu što se socijalnog sustava tiče i zato svi dolaze ovamo", kaže Artur Darga. Njihov kombi se zaustavlja pored pločnika na kojem jedan muškarac spava između pivskih boca i otpada u tankoj vreći za spavanje. Artur i Rudolf ovom čovjeku koji je porijeklom iz Velike Britanije nude prenoćište u skloništu za beskućnike. On odbija. Nekoliko metara dalje je Telios iz Grčke koji je kod kuće doživio moždani udar i ostao bez posla i zato se sada snalazi po Njemačkoj. Ni on ne želi u sklonište. „Previše pijanaca", kaže.

U potrazi za socijalnom pomoći

Živi od sakupljanja boca. Osim toga u njemačkim bolnicama ga liječe besplatno. „U Grčkoj si tako nešto ne mogu ni zamisliti", kaže Telios. No to ne znači da je njegov život u Njemačkoj lak. „Još uvijek sam bolestan. Pokušao sam raditi u supermarketu ali sam imao previše bolova. Možda se stvari poprave", zaključuje sliježući ramenima. U međuvremenu Artur odgovora na jedan telefonski poziv. Jedna žena je ispred svoje kuće pronašla beskućnika kako spava i želi znati adresu najbližeg skloništa. Njemački socijalni sustav je jedan od najboljih u Europi; posebice ako se uspoređuje s onima na jugu Europske unije. No on nije otvoren za sve. Socijalnu pomoć i nadoknadu za stan mogu dobiti samo oni koji se već godinama nalaze ovdje. No to ne sprječava mnoge, kako kažu Artur i Rudolf, da dođu Njemačku u potrazi za boljim životom. Zato se sada sve češće mogu vidjeti šatori i improvizirana skloništa po parkovima njemačkih gradova.

Politički problem

Političari polako uviđaju da se stvar otela kontroli. Franziska Giffey, gradonačelnica berlinske problematične četvrti Neuköln, rekla je nedavno kako u parkovima zna prenoćiti i do 30 ljudi. „To je povezano s mnogim problemima: smeće, a oni parkove i pješčanike koji su namijenjeni djeci koriste i za obavljanje nužde. Možete misliti kakve su reakcije stanovnika", kaže Giffey. Vlasti nastoje riješiti taj problem i tvrde da se beskućnici koji su protjerani uključuju u programe pomoći.

Artur i Rudolf se u međuvremenu bave jednim „klijentom" iz Poljske. Zbog blizine poljske granice, beskućnici iz ove zemlje po brojnosti u Berlinu upadaju u oči. Artur smatra da bi vlasti obje zemlje trebale poraditi na koordinaciji kad je u pitanju briga oko beskućnika. „Programi za novi početak onima koji se odluče vratiti kući bi zasigurno pomogli mnogima", zaključuje Artur. No dok ti programi ne budu ostvareni, mnogi iz siromašnijih dijelova EU-a će dolaziti u glavni grad bogate Njemačke.