Radi se o egzistencijalnim brigama. Mnoge Židovke i Židovi u Njemačkoj se pitaju „hoće li u budućnosti u Njemačkoj biti moguć slobodan i siguran život za Židove“, kaže Daniel Botmann, generalni direktor Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj.

Središnje vijeće, kako dodaje, na temelju anketa provedenih u židovskim zajednicama, zna da mnogi njihovi članovi danas žive u strahu da ih se na ulici, u javnom prostoru „prepozna“ kao Židove. I zato manje ljudi nego ranije sudjeluje na priredbama židovske zajednice, kaže on.

Podaci iz Godišnjeg izvještaja Saveznog udruženja za istraživanje i informiranje o antisemitizmu (RIAS) za 2023. godinu jasno pokazuju dimenzije mržnje prema Židovima. Stručnjaci su naime registrirali porast broja antisemitskih incidenata u prošloj godini – za više od 80%, odnosno ukupno 4782. RIAS je utemeljen 2018., i to je rekordan broj antisemitskih incidenata koje je ovo udruženje zabilježilo u svojoj povijesti. „Antiizraelski aktivizam“ je puno češće nego ranije uzrok, odnosno motiv antisemitskih incidenata – on se učetverostručio (sa 157 na 595).

Samo između 7. listopada 2023. (prvog dana Hamasovog terorističkog napada na Izrael) i konca prošle godine je RIAS registrirao više incidenata nego u kompletnoj 2022. godini – 2787, odnosno 32 antisemitski motivirana incidenta dnevno. Većinom su se oni, bez obzira radi li se o konkretnim prijetnjama ili samo išaranim zidovima, dogodili na ulici, odnosno na internetu.  

Rigoroznije kazne?

S obzirom na znatan porast broja antisemitskih napada, povjerenik savezne vlade za borbu protiv antisemitizma, Felix Klein, inzistira na konkretiziranju sankcija u kaznenom pravu. Zakonodavac bi, kaže on, morao sankcionirati pozive na uništavanje drugih država, odnosno čak i „kodirani“ (prikriveni) antisemitizam tretirati kao huškanje naroda. Klein se izričito zalaže za još jedan konkretan politički potez, koji nema puno veze s kaznenim pravom: on naime smatra „hitno potrebnim da se u škole uvede obvezan predmet 'odnos prema medijima i medijska kompetencija'“.

Slično u razgovoru za DW argumentira i predsjednik Sindikata njemačke policije Jochen Kopelke. Razvoj situacije po pitanju antisemitizma je „iznimno zabrinjavajući“, kaže on. I upozorava da je stupanj ugroze za Židovke i Židove u Njemačkoj nakon 7. listopada „veći nego ikada prije“. 

Kopelke se zalaže za to da se antisemitski motivirano izražavanje simpatija „ponovno kažnjava“, odnosno da se ojača „kompletnu strukturu pravne države“. Slično kao i Klein i Kopelke naglašava značenje obrazovanja. Njegovu važnost se u borbi protiv antisemitizma „ne može dovoljno jasno naglasiti“. Obrazovanje je podjednako važno kao i prevencija, smatra Kopelke.

Dan ranije je Savez protiv antiislamskog i antimuslimanskog raspoloženja (Claim) predstavio izvještaj u kojem stoji da se broj antimuslimanskih napada, prijetnji i slučajeva diskriminacije u 2023. više nego udvostručio u odnosu na višegodišnji prosjek. Broj napada je, tvrdi se, porastao s oko 900 (2022.) na 1926 (2023.) Antimuslimanski rasizam je „postao salonski, više nego ikada ranije“, a on stiže “doista iz samog centra društva”, kaže voditeljica Saveza Rima Hanano.

Alarmantne brojke je objavila i povjerenica savezne vlade za borbu protiv diskriminacije Ferda Ataman. Njezinom uredu, kako kaže, u prošloj se godini javilo 10.772 ljudi zbog slučajeva rasizma ili diskriminacije – što je oko 20 % više nego u 2022.

Rasizam u centru društva

Na sva tri događaja se spomenuo pojam “centar društva”. U samom centru društva danas, za razliku od prije nekoliko godina, egzistira antisemitizam, egzistira antimuslimanska diskriminacija, ali i otvoreni rasizam, tvrdi se. Klein, koji je već šest godina povjerenik njemačke vlade za borbu protiv antisemitizma, kaže da „borba protiv jedne vrste diskriminacije” ne smije biti važnija “od borbe protiv neke druge vrste”. I dodaje: “Mi moramo graditi saveze.“

Sličnim riječima, ali ipak puno jasnije Ataman je tematizirala društveno i političko raspoloženje u Njemačkoj, odnosno jačanje desnog ekstremizma. Porast podrške desno-ekstremnim strankama je “očito intenzivirao i diskriminaciju u zemlji“, smatra ona. Takva vrsta isključivanja se događa „otvorenije, izravnije i intenzivnije, izgleda da se to sve slobodnije manifestira, da kočnice popuštaju“. Njezino objašnjenje za takav razvoj: milijuni ljudi u Njemačkoj „upravo osjećaju strah po pitanju svoje budućnosti“. I te se brige mora ozbiljno shvatiti, napominje Ataman.

Pritom je Ataman, koja je u svom radu neovisna o saveznoj vladi SR Njemačke, u taj aspekt izričito uključila i strahove na židovskoj strani. Nekadašnja novinarka se požalila da se savezna vlada nije uhvatila u koštac s temeljitim „remontom“ Zakona o borbi protiv diskriminacije iz 2006., cilj koji je zapravo bio definiran koalicijskim sporazumom aktualne „semafor-koalicije“. Još uvijek se, kaže Ataman, ljude u Njemačkoj može diskriminirati, samo zato što je ta osoba – Izraelac. I to ona želi promijeniti. Državljanstvo ne smije, upozorava Ataman, biti kriterij za diskriminaciju.