U njemačkim državama u 30-im i 40-im godinama 19. stoljeća vrije. Vlada veliko nezadovoljstvo. Prije svih gradsko stanovništvo želi konačno demokraciju– ali i jednu jedinstvenu njemačku državu.

Njemački savez je utemeljen nakon pobjede nad Napoleonom Bonaparteom 1815., on je okupio cijeli niz manjih ili većih monarhija. Širenje demokratsko-slobodarskih pokreta u tim su vremenima nemilosrdno suzbijala dva „teškaša“ na političkoj karti – Austrija i Pruska.

No, nakon brojnih ustanaka od ožujka 1848. demokratske snage su uspjele ostvariti jedne važan cilj. Oni su se uspjeli izboriti za etabliranje liberalnih vlada u pojedinim državama, odnosno za provođenje izbora za Nacionalnu skupštinu koja je trebala usvojiti ustav koji bi vrijedio na području cijelog Njemačkog saveza. „Oni su se šokirali, a velika većina njemačkih vladara je pristala na ustupke usprkos svojim vlastitim političkim uvjerenjima“, kaže povjesničar iz Heidelberga Frank Engehausen za DW.

Parlament u crkvi

To se dogodilo 18. svibnja 1848. Članovi prvog svenjemačkog parlamenta okupili su se u Frankfurtu na Majni, kako bi raspravljali o slobodarskom ustavu i formiranju njemačke nacionalne države. Parlamentarcima je trebalo dosta prostora, zato su se i okupili u crkvi svetog Pavla – u to vrijeme je ona naime bila najveća “dvorana” u tom gradu.

Ali predodžbe skupina koje su se okupile u gradu na Majni su se znatno razlikovale. Konzervativci su branili povlastice pojedinih država i njihovih vladara. Liberali su zagovarali saveznu konstitucionalnu monarhiju. A radikalnije snage su se borile za parlamentarno-demokratsku republiku. Engehausenov kolega Theo Jung sa Sveučilišta u Halleu govori o „znatnim ideološkim i regionalnim razdorima“ na Nacionalnoj skupštini, koji su „znatno otežavali jedinstven nastup“.

Katalog temeljnih prava

Iz današnjeg ugla, jedan od svijetlih trenutaka ustava je i „Carski zakon koji se tiče temeljnih prava njemačkog naroda“. Po prvi put su tako u Njemačkoj zakonski definirana ljudska i građanska prava, između ostaloga i sloboda medija, sloboda mišljenja ili sloboda okupljanja. Planiralo se čak i ukidanje smrtne kazne, ali to će se stvarno dogoditi tek stotinjak godina kasnije.

Oko pola godina kasnije, u ožujku 1849., usvojen je Carski ustav, kojim je predviđeno formiranje federalne njemačke unitarne države, kojoj bi, s iznimkom Austrije, trebale pripadati sve države Njemačkog saveza. Državni poglavar je trebao biti „car Nijemaca“. Na temelju ustava usvojenog u Crkvi svetog Pavla u njegovim je rukama velika moć. Ali istovremeno je i suočen s Reichstagom, kao predstavništvom naroda, čiji sastav se bira na temelju općeg, izravnog i tajnog biračkog prava. Pravo glasa imaju samo muškarci.

Monarh od Božje milosti….

No, Nacionalna skupština je napravila račun bez krčmara! Pruski kralj Friedrich Wilhelm IV., kojeg su delegati većinski htjeli imenovati novim carem, odbacuje njihove zaključke. On je uvjeren da je isključivo od Boga legitimiran da nosi krunu. O alternativi se nakon njegovog „ne“ uopće ne diskutira, jer bez Pruske kao velesile od svega toga ionako nema ništa.

Činilo se da su napori oko usvajanja ustava i etabliranja njemačke nacionalne unitarne države praktički propali. Snage koje se žele vratiti na staro stanje ponovno su ojačale, a među stanovništvom opada podrška demokratima.

Engehausen smatra da je za taj fijasko odgovorna „pogrešna strategija većine u Nacionalnoj skupštini“. I dodaje kako utjecajni liberali „nisu htjeli njemačku republiku, već su htjeli nacionalnu državu na temelju monarhističkog uređenja, te su prešutno polazili od toga da će ju vladari pojedinih država na koncu i podržati.“ A kad se to ipak nije dogodilo, „liberali takoreći nisu imali alternativnu strategiju za provođenje svojih ciljeva.“

U svibnju 1849. se frankfurtski parlament sam raspustio. Nekoliko mjeseci je egzistirao krnji parlament u Stuttgartu, a na koncu je u ljeto 1849. vojno ugušen i posljednji revolucionarni otpor. Liberalni i demokratski pokret iz 1848./1849. za slobodnu i jedinstvenu Njemačku, koji je počeo djelovati praćen velikim nadama, praktički je kolabirao.

Predložak za Temeljni zakon

Ali taj je pokret imao ipak dugotrajne posljedice za Njemačku. Kada se radilo na izradi vajmarskog Carskog ustava 1919., uzor je bio upravo frankfurtski katalog temeljnih prava. A autori Temeljnog zakona Savezne Republike Njemačke (ustava) su, točno stotinu godina kasnije, citirali odlomke iz frankfurtskog Carskog ustava.

Historičar Theo Jung smatra: "Ustav iz Crkve svetog Pavla nije posebno povijesno značajan samo zbog toga što je to prvi svenjemački ustav. Jako puno njegovih konkretnih odredbi je 1949. u skoro nepromijenjenom obliku preuzeto u Temeljni zakon."

A Frank Engehausen bilancira: "Ustavni poredak koji mi imamo danas rastao je tijekom brojnih desetljeća, a odlučujuću polazišnu točku na putu ka demokratskoj pravnoj državi se treba tražiti u godinama 1848./1849., odnosno u djelovanju Nacionalne skupštine."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu