Najveći izazov je Donald Trump. Budući predsjednik Sjedinjenih Američkih Država mogao bi dokinuti mnogo toga što je bilo važno dosadašnjoj vladajućoj koaliciji u Berlinu pod vodstvom kancelara Olafa Scholza (SPD).

„Sada je jasno da više ne vrijedi stara formula prema kojoj se možemo osloniti na SAD po pitanju naše sigurnosti", izjavio je za DW Thorsten Benner, direktor Globalnog instituta za javnu politiku u Berlinu. „Trump nije bio izuzetak od pravila nego je novo pravilo, a četiri godine pod Bidenom bile su posljednji trzaji starog transatlantizma", kaže Benner. I naglašava da se Njemačka mora pripremiti za svijet u kojem će „mnogo više sama doprinositi svojoj sigurnosti u Europi, i to u situaciji kada na europskom kontinentu imamo rat".

Europa će plaćati, a SAD slati oružje za Ukrajinu

Promjene bi mogle biti posebno vidljive u ratu u Ukrajini. Donald Trump je nedavno ponovo izjavio da će „sigurno“ smanjiti podršku Ukrajini i zatražio je „hitno primirje“.

Što to znači za Njemačku? Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Zeleni) iznijela je jasne stavove na Berlinskom forumu o vanjskoj politici sredinom studenoga: „Njemačka stoji uz Ukrajinu bez obzira na rezultat izbora u SAD-u. Ne može biti mirovnih pregovora bez Ukrajinaca." Ovo je bila reakcija na Trumpove naznake da bi mogao postići dogovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o završetku rata u Ukrajini.

Da bi se to spriječilo, Thorsten Benner predlaže: „Moramo ponuditi Trumpovoj administraciji dogovor. To bi moglo izgledati ovako: mi plaćamo za to da oni i dalje isporučuju vojnu opremu Ukrajini.“

Jer Europljani vojno ne mogu nadoknaditi ono što je SAD davao Ukrajini, ali financijski mogu. Za to i za sigurnost uopće, smatra Benner, Njemačka mora trošiti više novaca, što je u uvjetima problematičnog državnog proračuna moguće samo uz nova zaduženja.

Njemačka i Europa: samo „promatrači“ na Bliskom istoku

Drugo veliko vanjskopolitičko pitanje je Bliski istok. Pad sirijskog predsjednika Bašara al-Asada početkom prosinca, nakon akcija različitih pobunjeničkih grupa, dodatno je zakomplicirao situaciju. Radost zbog okončanja vlasti koju su podržavali Rusija i Iran miješa se sa zabrinutošću da bi islamisti mogli preuzeti kontrolu u Siriji i pokrenuti nove izbjegličke valove prema Europi. Ali, prevrat u Siriji je samo jedan od važnih događaja u regiji.

Poslije terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. i izraelskih napada na Pojas Gaze i Hezbolah na jugu Libanona, njemačka vlada je pokušala balansirati. S jedne strane je isticala sigurnost Izraela kao dio njemačkog „državnog rezona“. S druge strane, tijekom svojih brojnih posjeta regiji ministarica Baerbock zalagala se za prava Palestinaca i deeskalaciju sukoba.

„Balans nije bio savršen, ali bi bilo teško postupiti drugačije nego što je to do sada učinjeno“, kaže za DW Hans-Jakob Schindler, stručnjak za Bliski istok iz organizacije Counter Extremism Project.

Poslije mnogo godina angažiranja cijela Europska unija se u međuvremenu znatno povukla iz bliskoistočnog sukoba. Poslije 7. listopada 2023. EU, uključujući i Njemačku, „više nije imao značajnu ulogu u donošenju odluka“, rekao je Schindler. „To je zaista bio američko-izraelski dijalog, a Europljani su uglavnom bili promatrači koji su komentirali sa strane."

Kod budućeg američkog predsjednika Trumpa postavlja se pitanje „kako će, s jedne strane, spojiti svoju vrlo proizraelsku poziciju sa ciljem okončanja sukoba”. Ali jedno je za Schindlera izvjesno: „Neće se razviti jača njemačka ili europska pozicija koja će na bilo koji način utjecati na ovaj sukob." Eventualno se, dodaje Schindler, u budućoj obnovi Pojasa Gaze i južnog Libanona, „može ponovo pokušati pojačati europska uloga aktivnim uključivanjem“.

Kina odbija „lekcije" od Njemačke

Naravno, za vanjsku politiku posljednjih godina prvenstveno je odgovorna ministrica Annalena Baerbock iz stranke Zeleni. Ona se prije svega željela voditi vrijednostima. I s važnim trgovinskim partnerima kao što je Kina otvoreno je razgovarala o kršenju ljudskih prava. To joj je donijelo oštar komentar tadašnjeg kineskog ministra vanjskih poslova Qina Ganga na novinskoj konferenciji 2023. godine: „Ono što Kini najmanje treba je učitelj sa Zapada."

Thorsten Benner iz Globalnog instituta za javnu politiku smatra da je teško provesti vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima. „Naravno da je dobro imati ambiciozan cilj kako ne biste lako upali u previše prljave realno-političke kompromise. Ali mislim da u nekom novom koalicijskom sporazumu gospođa Baerbock ovaj cilj vanjske politike zasnovane na vrijednostima možda više ne bi postavila na isti način."

Nijemci ne žele vodeću ulogu

Najpopularnija stranka u anketama u Njemačkoj je CDU/CSU sa svojim kancelarskim kandidatom Friedrichom Merzom. Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku smatra da se pod njegovom vladom vanjska politika ne bi značajno promijenila: „Ako pogledate što CDU/CSU planira na planu vanjske politike, razlike nisu naročito velike. To pokazuje veliki konsenzus koji zapravo imamo o vanjskopolitičkim pitanjima u Njemačkoj. To je također stabilizirajući faktor sada u ovoj vrijeme krize."

U njemačkoj politici u međuvremenu postoji širok konsenzus o tome da Njemačka mora igrati aktivniju ulogu u vanjskoj i sigurnosnoj politici. Ali stanovništvo očigledno misli drugačije. U istraživanju koje je naručila zaklada Körber ubrzo nakon američkih izbora i raspada njemačke vladajuće koalicije, 73 posto ispitanika reklo je da bi Njemačka trebalo više ulagati u europsku sigurnost. Ali 58 posto je bilo protiv toga da Njemačka preuzme vodeću ulogu na Zapadu ako se SAD povuče na međunarodnom planu.

Što se tiče NATO-a, u anketi instituta za istraživanje javnog mnijenja YouGov iz studenoga samo 33 posto ispitanika je reklo da Njemačka treba više sudjelovati u vodstvu NATO-a. Za podjednako jaku ulogu bilo je 41 posto, za slabiju čak 16.

Izgleda da će nova njemačka vlada, bez obzira na to tko će joj biti na čelu, teško uvjeriti građane da prihvate veću odgovornost Njemačke u vanjskoj politici.